Kada volja pobjeđuje prepreke: Priča o Milojki Miladinović (VIDEO)
Milojku Miladinović malo ko u Trebinju ne poznaje. Stalno je u pokretu, dinamična, aktivna i sa sedamdeset godina, uvijek spremna za druženje, šalu, a posebno za pomoć bilo kome ko neku pomoć treba. Rodila se 1955. godine u siromašnom hercegovačkom selu Vranjska, u porodici Kašiković. Na svijet je došla bez desne ruke.
- Bila sam znatiželjna, voljela sam sve da radim, ništa mi nije bilo teško, majka me učila kako da gulim krompir, kako ovo ono, htjela sam i da kosim, pa sam sa ocem išla da kosim. Imala sam puno ljubavi od roditelja i to mi je bila velika podrška u životu - rekla je Milojka Miladinović.
Udala se, dobila kćerku koja je danas ljekar specijalista. Kaže da u vrijeme dok je bila mlada, društvo nije imalo razmijevanja za osobe sa invaliditetom, pa je teško našla posao. Nije lako bilo školovati kćerku, a uz to, Milojka je u svom domu podigla i othranila dvoje djece njenog rođenog brata, koji su sticajem okolnosti ostali bez roditeljske brige.
- Mučila sam se dosta, nisam birala poslove. Napravila sam 13 hiljada torti, sve u ovoj prostoriji, uz nepokretnu svekrvu, po 13 torti sam na dan pravila, sve sam stizala, heklala, vezla goblene, ne bih se zamijenila ni sa onima koji imaju dvije ruke - kaže Milojka.
Danas najviše uživa družeći se sa unucima. Aktivna je i radi i dalje, brine o starim licima i pomaže kome je pomoć potrebna, stalno je na točkovima i sve stiže. Kako sama kaže, ima malu i veliku ruku.
- To je žena puna snage, Milojku svako zna, divna žena i komšinica koja nema kome nije pomogla, žena borac i legenda - rekla je komšinica Јasminka Kumro.
- To što nemam ruku Bog mi je dao, ali Bog mi je dao i ljepotu, dao mi je pamet, a to što nemam ruku uopšte nije bitno - zaključila je Milojaka.
Naše je samo ono što drugima damo - bila bi parola koja najbolje opisuje ovu energičnu ženu. A za jedan ljudski život, Milojka je učinila mnogo, i svojom malom i svojom velikom rukom, a najviše svojim velikim srcem.