Susret generacija RK Termomontaže – Kosig Dunav osiguranje
Na jednom mjestu našli su se igrači iz različitih generacija kluba koji je ostavio značajan i prepoznatljiv trag u rukometu Republike Srpske i BiH.
Iako mnogi nekadašnji članovi ekipe nisu bili u mogućnosti da prisustvuju zbog godišnjih odmora, poslovnih obaveza ili života u inostranstvu, okupljanje je proteklo u izuzetno prijatnoj i emotivnoj atmosferi.
Tokom večeri evocirane su uspomene na brojne utakmice, pobjede, putovanja, anegdote i događaje koji su obilježili jedan važan period banjalučkog i rukometa Republike Srpske, odnosno BiH.
Razgovaralo se i o životnim putevima nekadašnjih saigrača, njihovim porodicama, poslovima i uspjesima ostvarenim nakon završetka aktivnih igračkih karijera.
Kosig Dunav osiguranje bio je, uz RK Borac Banjaluka, jedan od klubova iz Republike Srpske koji su nastupali u Premijer ligi BiH.
Klub je ostvario i istorijski plasman u evropska takmičenja, čime je potvrdio kvalitet ekipe i ozbiljnost projekta koji je u tom periodu stvaran.
Posebne zasluge za razvoj kluba i stvaranje snažne zajednice među igračima pripadaju Јovi Kerkezu.
On nije bio samo trener i rukometni autoritet, već pedagog, prijatelj i čovjek koji je očinskim odnosom prema igračima uspio da izgradi zajedništvo, međusobno poštovanje i prijateljstva koja traju do danas.
Kroz RK Termomontažu i Kosig Dunav osiguranje prošli su brojni kvalitetni rukometaši.
Mnogi od njih kasnije su nosili dres Rukometnog kluba Borac i dali značajan doprinos uspjesima kluba.
Drugi su nastavili karijere u klubovima širom BiH i Evrope, ostvarujući zapažene rezultate na međunarodnoj sceni.
Pojedini igrači izgradili su uspješne evropske igračke karijere, dok su se neki nakon završetka aktivnog igranja ostvarili i kao treneri u inostranstvu.
Veliki broj nekadašnjih članova kluba ostao je trajno vezan za rukomet, djelujući kao treneri, sportski radnici, funkcioneri i ljudi koji i danas nesebično pomažu razvoj ovog sporta.
Vrijednost kluba ne ogleda se samo u ostvarenim rezultatima, pobjedama i plasmanu u evropska takmičenja.
Njegov možda i najveći uspjeh jeste činjenica da je stvarao dobre ljude, koji su se nakon sportskih karijera uspješno ostvarili u poslovnom, društvenom i porodičnom životu.
Ovo okupljanje još jednom je pokazalo da uspomene sa terena ne blijede i da prijateljstva nastala u svlačionici, na treninzima i utakmicama mogu trajati cijeli život.
Na slici su:
Stoje:
Boris Srdić (Bora)
Dejan Špirić (Špek)
Branislav Obradović (Brani)
Dragoslav Pilipović (Šeki)
Igor Јovanović (Igi)
Danijel Gligorić (Gliga)
Goran Trkulja (Trki)
Aleksandar Banjac (Cerbe)
Vladimir Branković (Branka)
Aleksandar Škorić (Maca)
Goran Božić (Mimi)
Dalibor Bubić (Buba)
Čuče:
Danijel Dujaković (Mirza)
Milan Marčeta (Marfi)
Alen Šeranić (Aki)
Boško Ivanković (Škic)
Dražen Đudurović (Draž)
Momčilo Mandić (Momo)
Nenad Terzić (Terza)