Direktor "Vinče": Nema mjesta strahu i panici zbog niskog vodostaja Dunava
On je naveo da je Rumunija zbog toga obustavila rad oba reaktora, dok je Mađarska privremeno isključila jedan i da nije isključeno da će biti neophodno gašenje i drugog reaktora u nuklearnoj elektrani "Pakš".
Dimović je rekao da gašenje reaktora predstavlja složen inženjerski postupak koji se sprovodi po strogim procedurama i da sa stanovišta nuklearne sigurnosti i bezbjednosti nema posljedica po stanovništvo, ali da postoje tri problema.
- Јedan je vezan za ksenonski gas, koji stručnjaci nazivaju nuklearnim otrovom, jer može da izazove probleme kakve smo imali u Černobilju. Ponovno pokretanje reaktora traje od dva do sedam dana. Ako se to uradi naglo, može doći do termičkog naprezanja, stvaranja mikronaprslina u strukturi čelične posude, kao i do pojave vazdušnih čepova ili vodenih udara - rekao je on za RTS.
Dimović je dodao da se u slučaju Rumunije i Mađarske sada čeka porast vodostaja Dunava, a da je jedina posljedica ekonomska, posebno za Budimpeštu, koja ima veliki udio nuklearne energije u svom energetskom miksu.
- Kada je riječ o nuklearnoj bezbjednosti i sigurnosti, možemo da budemo apsolutno mirni. Procedure su vrlo stroge i precizne. Mađari i Rumuni imaju veliko znanje u oblasti nuklearne energije, koje baštine još iz sovjetskog perioda - rekao je on.
Prema njegovim riječima u svijetu se sve više napuštaju otvoreni sistemi rashlađivanja, u kojima su potrebne velike količine vode, od 100 do 150 kubnih metara u sekundi za hlađenje tercijarnog kruga.
- Ide se ka izgradnji takozvanih rashladnih tornjeva, koji smanjuju potrošnju vode za hlađenje nuklearnih elektrana na dva do tri odsto. Zbog toga se sve više pomjera izgradnja nuklearki sa kontinentalnih rijeka ka obalama mora i okeana. Postoji i koncept korišćenja ventilatora za hlađenje, ali to može imati druge probleme, poput veće potrošnje električne energije - rekao je Dimović.
Kako je naglasio, postoje i reaktori četvrte generacije, koji su u fazi završnih ispitivanja za komercijalnu upotrebu, a kod kojih se umjesto vode koriste rastopljene soli, tečni metali ili gasovi pod pritiskom, a ta tehnologija bi mogla da bude primijenjena u narednih desetak godina.
- Јedino je moguće ulaganje u nuklearnu energiju, jer i kod termoelektrana koristite vodu, ako govorimo o uticaju na hidropotencijal. Kada govorimo o alternativnim izvorima, Bugarska, na primjer, može da nadomjesti dio proizvodnje iz obnovljivih izvora jer ima dobar sistem akumulacije električne energije preko baterijskih sistema - rekao je Dimović.
On je dodao i da će u izboru moguće lokacije za nuklearnu elektranu u Srbiji biti važni brojni faktori, počev od geomorfologije tla, klimatskih uslova, količine padavina, blizine i udaljenosti rijeka, ali i izbor tehnologije i tipa reaktora.
- Neophodno je, kao i kod izgradnje Pakša 2, imati zatvoren sistem hlađenja, odnosno rashladne tornjeve, gdje će biti potrebno dva do tri odsto vode koja se sada koristi u otvorenim rashladnim sistemima. Srbija može da očekuje nuklearnu elektranu 2040. godine - zaključio je direktor Instituta za nuklearne nauke "Vinča" Slavko Dimović.