Život bez bola - Srpska odlukom o finansiranju senzora za mjerenje šećera olakšala odrastanje djeci sa dijabetesom (VIDEO)
Kada vam se svaki obrok pretvori u matematičku operaciju i kada brojiš svaku kaloriju i gram i stručniji si od nutricioniste, baš tako se opisuje život najmlađih sa dijabetesom tip 1. Aleksa Milutinović ima 12 godina i već pet godina se sa svojim roditeljima bori sa dijabetesom tip 1. Brojne su neprospavane noći zbog Alesinih naglih oscilacija visine šećera u krvi, ali spas je donio senzor.
- Pa lakše, zato kada je šećer visok pa se ne moram mučiti da li mi je šećer visok ili nizak, on sam radi svoje. Ne sviđa mi se kod prošlog senzora zato što sam sve morao kao podijeliti sa 18 da bi mi ispisalo kakav je šećer, a ovaj sada normalno pokazuje i prikazuje da li je viši ili niži - priča Aleksa.
Dijabetes tip 1 ne prestaje sa 18 godina. Magistar ekonomije, sportista rekreativac Borislav Savić se 35 godina bori sa dijabetesom i unazad dvije godine koristi senzor. Kaže da je prije senzora četiri do pet puta morao da se bocka, nosi aparatić i trakice da bi izmjerio šećer.
- Sa senzorom 24 sata dnevno imaš nadzor kakvo je stanje šećera, kako se kreće. Nema više razmišljanja kada izmjeriš šećer pa je 10-11, da li tada ići trčati ili šta - dodaje on.
Senzor je kao čarobni štapić za balansiranje problema kod dijabetesa tip 1, kada šećer u krvi naglo poraste, ali i naglo padne. Pumpica onda sama dozira insulin. U tome je tajna.
- I kada smo uspjeli u Fondu da dobijemo senzor za sve do 18 godina, nismo stali. Onda smo uputili molbu svim lokalnim zajednicama za one koji su punoljetni, i njih pet je baš zaslužilo da se spomenu. To su Prnjavor, Srbac, Derventa, Banjaluka - ističe predsjednik Udruženja oboljelih od dijabetesa "DIABETNO1" Јelena Škrbić Radić.
U Udruženju oboljelih od dijabetesa svaki dan su u iščekivanju da i ova inicijativa za punoljetne bude potvrđena, jer bitka sa dijabetesom ne prestaje.