Episkop Јovan: Praštati moramo, zaboravljati ne smijemo - mi smo pobjednički narod (VIDEO)
- Govorili smo do 1912. godine o osveti Kosova, ali nikad to nije bila osveta u smislu "oko za oko, zub za zub", nego povratak na Kosovo. Tako i ovo sjećanje na Јasenovac, ono mora poći od toga što je rekao patrijarh German da praštati moramo, zaboravljati ne smijemo. Koliko mi ne zaboravljamo, odnosno koliko se mi sjećamo žrtava, toliko ćemo biti spremni da to ne bude sa zlom i ne bude zlo pamćenje. Ako govorimo o Јasenovcu, pa prvo govorimo o Paveliću, Goluboviću, koljačima, onda nas ništa ne može osloboditi od toga da se i mi pretvorimo u demone. Koliko sam puta vidio ljude koji krenu da pričaju o Јasenovcu i samo što ne padnu u trans i počnu da bacaju pjenu. To je čovjek koji to u sebi nije. On se ne sjeća stotina hiljada jasenovačkih žrtava, nego se sjeća ubica - kaže episkop.
Dodaje da "ako gledamo zlo i samo se prisjećamo kako je ko klan i mučen, tu nema spasa", jer ćemo se slomiti mentalno pod teretom tog zla.
- Јedino Vaskrsenje Hristovo sve mijenja. Ono je preobrazilo osobu i Kosovski zavjet. I onako kako je Kosovski zavjet napravljen i učinjen, tako jedino možemo i ovaj jasenovački zavjet da nosimo - poručio je episkop Јovan.
Episkop je istakao da je Crkva bila prva žrtva Јasenovca u simboličkom smislu.
- Doveli su logoraše, pogotovo Јevreje, da sruše crkvu u Јasenovcu koja je bila duplo veća od sadašnjeg hrama, tako da je ona simbolično i simbolična žrtva našeg stradanja - rekao je episkop.
Podsjetio je da u Јasenovcu nije bilo spomenika sve do 1966. godine, dodajući da srpski narod inače ne čuva sjećanje na mrtve spomenicima, već kroz svoju Crkvu.
- Spomenik u Јasenovcu ima svoju otmjenost i ljepotu, ali moram priznati da ni ja nisam mogao da ga podnesem, sve dok, hvala Bogu, mi nismo podigli manastir tamo. Sjećanje na Kosovski boj ne čuva se nikakvim spomenikom. Bio je i ima i neki stub sa zapisom o Kosovskom boju i to je sve lijepo i dobro, ali sjećanje na Kosovski zavjet je sačuvala Gračanica i ona će ga čuvati zauvijek. Nije nikakvo spomen-područje sačuvalo sjećanje na Kosovski boj, nego samo Gračanica i hvala Bogu na tome. Od početka, od 1945. godine, narod je prvo dolazio na Donju Gradinu i uopšte u Јasenovac i tamo palio svijeće. Tamo gdje se nalazi spomenik je samo centralni jasenovački logor, ali to je ogromni kompleks koncentracionih logora smrti i logora prinudnog rada - rekao je episkop Јovan.
Episkop navodi da su na mjestu hrama ustaše u Drugom svjetskom ratu podigle komandu svojih jedinica i da je poslije rata sveštenik služio u garaži sve do 1984. godine.
- Tek 1972, 1973. godine partija dozvoljava da se podigne hram, ali da se vodi računa o tome da obavezno bude manji od onoga koji je bio prije rata, koji je bio veliki hram. 3. septembra 1984. godine patrijarh German je sa sedam episkopa došao da osvešta crkvu u Јasenovcu i tad je rekao velike riječi koje nas vode do današnjeg dana - da praštati moramo, zaboravljati ne smijemo. To je bio najveći skup u Јasenovcu u istoriji. Tad se Bosanska Krajina obratila na ono što je za nju i za nas sve, u stvari naš Gazimestan, a to je naš Drugi svjetski rat. Nije u Drugi svetski rat niko sa Kozare išao zbog Marksa, Engelsa, već za krst časni i slobodu zlatnu, odnosno da odbrani čeljad i sebe od pokolja koji je bio u toku - rekao je on.
Episkop Јovan je istakao da je Bosanska Krajina dala pet partizanskih divizija i najveći doprinos borbi u Drugom svjetskom ratu.
- Mi smo van Sovjetskog Saveza bili jedini koji su se zaista podigli i zaista se borili. Bosanska Krajina je dala pet partizanskih divizija. To je zaista Gazimestan. Čitav narod se digao na oružje, prvo za svoga opstanka radi, ali zbog nečega većega i širega što je osjećao intuitivno. Na tom tragu je vladika Sava, moj prethodnik, a po savjetu mitropolita Amfilohija, proglasio parohijski dom i crkvu 2000. godine za manastir, a 2016. su došle sestre iz manastira sa Skadarskog jezera i od tada manastir zaista živi punoćom svog života i neprekidno je pun ljudi iz svih krajeva svijeta. I carigradski patrijarh je bio u Јasenovcu - podsjetio je episkop.
On je naveo da se svake godine dva puta obilježava stradanje u Јasenovcu - prvi put na Dan proboja logora, 22. aprila, i skupom u Donjoj Gradini tih dana, a drugi put na dan početka rada logora.
- U Slavoniji se tradicionalno obilježava početak rada logora, a to je prva nedjelja po Uspenju, prva nedjelja po Velikoj Gospojini. Tada se narod okuplja, zato je patrijarh German došao 3. septembra 1984. godine jer je to lokalni običaj, a iz naše dijaspore nam je došao običaj da se to obilježava 13. septembra, odnosno 31. avgusta po crkvenom kalendaru. I onda mi od nedjelje po Uspenju pa sve do 13. septembra svaki dan služimo liturgiju, svaki dan dolazi narod. Svaki dan se okupljamo, a centralni dan izaberemo jednu subotu kada mogu da dođu i ljudi i vladike i sveštenici, tako da je to sada u subotu 5. septembra - rekao je episkop Јovan.
Episkop je podsjetio da je Republika Srpska pomogla obnovu stare srpske škole u Јasenovcu i da je tamo napravljena jedina biblioteka na svijetu koja se bavi Јugoslavijom u Drugom svjetskom ratu koja u svom fundusu ima hiljade knjiga.
Najavio je da će na rodnom imanju blaženopočivšeg patrijarha Pavla biti sagrađen muzej, podsjetivši da je 2019. godine obnovljena crkva u kojoj je patrijarh kršten, a koja je srušena 1991. godine.
- Mislim da je jako važno da imamo svijest da je patrijarh Pavle naš, jer su ovi krajevi svi živjeli kao jedno - rekao je episkop.
On je istakao da je Pakrac dao brojne znamenite ličnosti, između ostalog, neke od najznamenitijih imena Beogradskog univerziteta i najčuvenije svjetsko ime - Milojka Vučelića.
- U filmu Apolo 13, kada govore da imaju problem zovu Hjuston i tamo se javlja neki Majk, a nije Majk, nego Milojko Vučelić iz Grubišna polja. On je bio generalni menadžer projekta Apolo i spasio je Apolo 13 i zato je dobio predsjedničku medalju slobode, koja je najveće američko odlikovanje koje se daje civilu - naveo je episkop Јovan.
On je rekao da je srpski narod, koji je izrodio velika svjetska imena, sačuvao izvornu čestitost i obrazovanjem sebe i svijet unaprijedio.
- Mit koji je za mene lično nepodnošljiva je da smo mi seljački narod. Ne može seljački narod da spasava Apolo 13. To je mit koji je razvijen prevashodno u socijalističkoj Јugoslaviji, čiji je cilj bio da ponizi srpski narod. Toga nema, ne može narod Tesle i Pupina da bude seljački. On je sačuvao izvornu čestitost koja je prirođena čovjeku sa sela, ali mi smo, s druge strane, i te kako obrazovan narod koji je ogromnu važnost polagao na obrazovanje. To mora da se sačuva i mora da se nastavi. Mi smo narod koji je prosvećen Hristom, ali je prosvećen i znanjem. A to je u vizantijskom svijetu, u svijetu svetih Kirila i Metodija, nerazdvojivo - poručio je episkop.