Kočani i ove godine pokazuju koliko vole Petra Kočića
Učitelj Petar Pekić je još 1939. godine sa kolegama osnovao Kulturno-prosvetno društvo "Petar Kočić", poštujući djelo velikog srpskog pisca i borca za istinu, pravdu, slobodu i ljepotu jezika da bi društvo u novije vrijeme bilo obnovljeno i ustanovilo ovu manifestaciju.
Književnik Vlasta Cenić rekao je da su se okupili 11. septembra šesti put i "Kočićeve dane" počeli njegovom pjesmom "Molitva".
- Imali smo jezičku tribinu i nagradu `Mrguda` za najlepšu ljubavnu priču dodelili Dinu Burdžoviću iz Bijelog Polja. Atmosfera je bila posebna, a Kočić nije ostao samo tamo gde je rođen i gde je stvarao. Stigao je i do nas ponovo - istakao je Cenić.
Završnica manifestacije biće u subotu, 19. septembra, u lokalnoj osnovnoj školi, koja je u ulici nazvanoj po čuvenom Zmijanjcu, što Cenića posebno raduje.
- Imaćemo nastup folklora, recitatore, igrokaz o slavama. Vrlo je lepo i značajno da deca učestvuju u svemu zbog svih poruka koje nam Kočić šalje iz svog vremena - ukazao je Cenić.
Prema njegovim riječima, sve su to svevremenske poruke - istina, pravda i sloboda.
- Zato su ga učitelji prepoznali uoči početka Drugog svetskog rata i evo mi danas prepoznajemo te vrednosti. Tu je i Kočićeva ljubav prema narodnom jeziku. Tako da smo sve uklopili u jednu lepu priču - rekao je Cenić, koji je i profesor srpskog jezika u penziji.
On je napomenuo da je Kočić zastupljen u školskim lektirama u Srbiji, ali da ga djeca danas razumiju na drugačiji način.
- Mi u petom razredu čitamo Kočićevog `Јablana`, onda u sedmom razredu `Kroz mećavu`, u osmom `Јazavca pred sudom` i on je prisutan i kasnije. Ovi malecki `Јablana` pamte, navijaju za njega i Luju, a kasnije odrastanjem shvate alegoriju koga predstavlja Јablan, a koga Rudonja - naveo je Cenić.
On je dodao da je posebno radostan što je ove godine bio na "Kočićevom zboru" i imao čast da se obrati na svečanoj akademiji u Banjaluci.
- Sve me je to još više približilo Kočiću i daje energiju da našu manifestaciju u Kočanu podignemo na još viši nivo. `Kočićev zbor` u Banjaluci, na Zmijanju, u manastiru Gomionici – to je sasvim prirodno. Ali, Kočić na jugu Srbije? I to je prirodno. On je naš decenijama i zauvek - istakao je Cenić.