Tadić: Knjiga koja društvu oduzima izgovore
Njeno početno pitanje izgleda gotovo nevino: kako je moguće da jedna zajednica posjeduje ljude, znanje, institucije i prirodna dobra, a ipak ne proizvodi rezultate koji bi odgovarali njenim mogućnostima?
"Stvarati ili nestati" odbija dosadašnje odgovore koji počivaju na dva najčešća oblika intelektualnog komfora - uvjerenju da su za sve krive okolnosti i uvjerenju da je dovoljno promijeniti vlast da bi se promijenilo i društvo. Tadićeva analiza je zahtjevnija.
Istraživanje polazi od premise da odgovor na ovo pitanje leži dublje od ekonomije ili politike. Društvo nije zbir svojih okolnosti. Ono što mu je dato - istorija, resursi, institucije i nasljeđe, još uvijek nije njegova sudbina. Sudbina nastaje tek u načinu na koji se društvo prema svemu tome odnosi.
Između mogućnosti i njihovog ostvarenja postoji prostor odluke - društvena infrastruktura koju čine obrasci koji usmjeravaju ponašanje, institucije koje otvaraju ili zatvaraju prostor za djelovanje i raspodjela moći koja može podsticati ili gušiti stvaralaštvo, odgovornost i povjerenje.
Knjiga posebnu pažnju posvećuje kulturnim percepcijama kroz koje jedno društvo razumije obrazovanje i znanje, vrijeme i rad, zdravlje, imovinu, društvene sukobe, slobodu, odgovornost, legitimitet i meritokratiju. Tadić stalno podsjeća da upravo te percepcije presudno utiču na to šta jedno društvo nagrađuje, šta toleriše, čemu vjeruje i šta je spremno da mijenja.
"Stvarati ili nestati" donosi i nove pojmove koji proizlaze iz potrebe da se imenuju kategorije bez čijeg istraživanja centralni problem knjige ne bi mogao biti cjelovito razmotren. To su „proizvodna nacionalna kultura" i „pravo na stvaranje".
"Pravo na stvaranje" definiše kao pravo država i naroda da svoje sposobnosti, znanje i resurse pretvaraju u djelo i da u sopstvenoj budućnosti ne budu samo objekti tuđih odluka. To pravo nije privilegija, niti je garancija uspjeha. Ono je pretpostavka odgovornosti: ako zajednica ima pravo da stvara, onda ima i obavezu da ne pristane na trajnu stagnaciju.
Pojam "proizvodna nacionalna kultura" ne koristi kao poziv na disciplinovanje čovjeka u ime proizvodnje, niti kao povratak nekoj zamišljenoj nacionalnoj čistoti. Naprotiv, riječ je o kulturi koja čovjeku omogućava da unutar svoje zajednice svoju sposobnost pretvori u djelo, a da pritom moć ostane ograničena, pravila provjerljiva, a razlike među ljudima prihvaćene.
Najveći izazov ovakvog pristupa upravo je njegova širina. Tadić zato ne nudi jednostavan recept za razvoj, već mijenja samo pitanje. Umjesto da stalno pitamo šta nam nedostaje, knjiga nas pita šta radimo sa onim što već imamo.
"Stvarati ili nestati" na kraju šalje značajnu poruku i našoj i budućim generacijama: narod koji stvara ima budućnost, a narod koji prestane da stvara prepušta je drugima.
Nakon knjiga "Polje sukoba", "Dejtonsko pravo", "Dejtonska politika" i "Paradigma unije", u kojima Tadić objašnjava društvena, politička i pravna pitanja koja su oblikovala našu stvarnost, bilo je očekivano da svoju pažnju usmjeri i na socijalno-kulturna pitanja kao matricu njenih dubljih uzroka.
U tom smislu, "Stvarati ili nestati" nije samo osvrt na ove teme, već njihovo sistematično istraživanje – pokušaj da se ispod vidljivih političkih i ekonomskih posljedica pronađu kulturni obrasci koji određuju sposobnost jednog društva da stvara, mijenja se i traje.
U izdanju Glasa Srpske: "Stvarati ili nestati" - nova knjiga Ognjena Tadića.