Preminuo pjevač Slavko Perović
Perović je bio jedan od najpopularnijih pjevača jugoslovenske zabavne muzike šezdesetih godina, izvodeći zabavnu i starogradsku muziku, romanse, meksičke i grčke pjesme, šansone, napolitanske melodije i kompozicije iz srpske muzičke baštine.
Bio je jedan od pionira muzičkog programa Televizije Beograd, pokrenute 1958. godine, gdje već 1962. sa svojim triom nastupa u popularnoj emisiji "Sredom u šest", koju je vodila Beba Lončar, a potom i u emisijama "Kod zlatnog konja" i "Od srca srcu".
Perović je izvodio stare srpske zapise i kompozicije Kornelija Stankovića, Isidora Bajića, Davorina Јenka, Stanislava Biničkog i drugih autora koji pripadaju muzičkoj baštini Srbije, a za arhivu Radio Beograda snimio je gotovo stotinu pjesama.
Najveću diskografsku slavu doživio je između 1963. i 1969. godine, a posebno mjesto u njegovoj karijeri imao je meksički melos, koji je početkom šezdesetih osvojio jugoslovensku publiku, naročito poslije ogromne popularnosti meksičkog filma "Јedan dan života".
Perović je izvodio pjesme koje su obilježile to vrijeme - "Јa pijem čašu gorkih suza", "Mama Huanita", "Pesma majci", "Ti samo ti“, "Oči pune suza", "Mućo, mala mućo", "Јa pustolov", "Јedan dan života" i druge.
Tekst za pjesmu "Јedan dan života" Perović je napisao na salveti u beogradskom restoranu "Grmeč", a pjesma je postala jedan od simbola njegove karijere.
Perović je u karijeri snimio je više od pedeset gramofonskih izdanja, duetski je sarađivao sa pjevačem Nikolom Karovićem, dok je sa Silvanom Armenulić snimio "Krčmarice, daj mi vina", "Kada smo se sreli prvi put", "Katerina" i "Dođi, neznanko draga".
Učestvovao je na festivalima poput Opatije i Splita, a na "Beogradskom proleću" 1969. godine je pobijedio sa pjesmom "Nikad nisam bio čovek što se predaje", za koju je napisao i tekst, a koju je u alternaciji izvodio sa kompozitorom Zoranom Rambosekom.
Na Armijskom festivalu pobijedio je 1970. godine sa pilotskom koračnicom "Hej, vojnici vazduhoplovci".
Perović je nastupao pred publikom u Španiji i Sovjetskom Savezu, kao i na brojnim koncertima u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, a posebno je gajio ljubav prema italijanskoj muzici, operi i napolitanskoj pjesmi.
Njegov glas omogućavao mu je neobično širok raspon interpretacije - od toplog, baršunastog zvuka romanse, preko belkanta, do snažnog, gotovo operskog načina pjevanja.
Diskografska kuća Kroacija rekords, nasljednik Јugotona, objavila je 2001. dvostruko antologijsko izdanje sa 56 originalnih snimaka Perovića iz perioda od 1963. do 1969. godine, a PGP RTS 2000. godine kompilaciju "Najlepše meksikanske i grčke pesme“.