Saks: Sankcije koje je EU uvela Rusiji vratile se kao bumerang; NATO se mora prestatiti širiti (VIDEO)
Saks je prokomentarisao i međunarodni sistem danas, dva velika sukoba u svijetu, te dodao da su oba bila razorna za zemlje koje su u njih uključene, ali su takođe uzdrmala cijeli svijet.
- Rusija i Ukrajina su važne za svjetsku ekonomiju, a njihova trgovina je ozbiljno poremećena. Osim toga, Evropa je uvela 20 krugova sankcija Rusiji, ali se to Evropi vratilo kao bumerang. Evropa je, u suštini, rekla: "Prestaćemo da kupujemo energiju od Rusije". A šta se onda dogodilo u Evropi? Njena industrija je samo išla sve niže i niže. I zato sam stalno govorio da je to greška. Trebalo bi da pronađete način da uspostavite mir i nastavite trgovinu. Kada je riječ o Iranu, žao mi je što to kažem, ali po mom mišljenju ovo je bio potpuno nepotreban rat. Nije trebalo da bude pokrenut. Činjenica je da je ponovo poremetio globalni energetski sistem. Cijene nafte su skočile sa 60 dolara po barelu na 100 dolara. Mogle bi da budu još više ako se ovaj rat ne zaustavi, jer su zemlje potrošile svoje rezerve - dodaje Saks.
Kaže, sada smo na niskim nivoima rezervi, a Ormuski moreuz i dalje nije otvoren, nema mira.
- Sada je i Crveno more blokirano zbog Huta. Tako da je, nažalost, ovo bio rat koji apsolutno nije bio neophodan. Mislim da je to bila pogrešna procjena Sjedinjenih Država, jer su američki lideri mislili da će sve trajati jedan dan, a onda će uspostaviti novi iranski režim. Ali to nije bilo realno. Nije se zasnivalo na dobroj analizi. A napad se pretvorio u rat koji sada traje već mnogo mjeseci i trenutno nema naznaka da će se završiti. Iranci su tokom nedjelje Generalne skupštine UN ponudili dobar prijedlog, način da se jednostavno povuče iz sukoba - dodaje Saks.
Navodi da je Tramp očigledno rekao "ne, ja to neću uraditi" i uputio velike prijetnje obnovljenim američkim napadima, posebno nakon američkih izbora.
- Zato je situacija veoma zabrinjavajuća, a posljedice po svijet su prilično negativne. Kada je riječ o Ukrajini, uobičajena priča na Zapadu je da se ruski predsjednik Vladimir Putin jednog jutra probudio i odlučio: "U redu, hajde da napadnemo Ukrajinu" - dodaje Saks.
Saks ističe da je čuveni teoretičar rata fon Klauzevic rekao u 19. vijeku, u svojoj knjizi "O ratu", da je rat nastavak politike drugim sredstvima.
- Dakle, ako želite da razumijete rat, razumijte politiku. A u slučaju rata u Ukrajini, to je američka politika. Kada je Sovjetski Savez prestao da postoji u decembru 1991. godine, ljudi koji su upravljali Sjedinjenim Državama rekli su: "Oh, sada smo mi glavni. Sada možemo da radimo šta god želimo. Možemo da intervenišemo u BiH. Možemo da intervenišemo u Srbiji. Možemo da širimo NATO. Mi smo najmoćnija zemlja na svijetu. Možemo da radimo šta god želimo". A jedna od stvari koju su odlučili da urade bila je da oslabe Rusiju. A način na koji su željeli da je oslabe bio je širenje vojnih baza Sjedinjenih Država i NATO-a sve do ruskih granica. I ne samo do Ukrajine, već i do Gruzije, sjetite se. Ideja je bila da se Rusija opkoli u Crnom moru. Dakle, tu bi bile Ukrajina, Rumunija, Bugarska, Turska, i Gruzija, sve one koje okružuju Rusiju. To je bila njihova ideja - kaže Saks.
Nažalost, kaže ti ljudi se ponekad ponašaju kao da je ovo društvena igra, a ne stvarni život.
- Rusi su stalno govorili: "Nemojte to da radite. Ne približavajte se našim granicama. To je prijetnja našoj osnovnoj bezbjednosti". I stalno su to govorili. Sjedinjene Države su to stalno ignorisale. Došli smo do 2021. godine. Putin je rekao: "Stanite. Već ste proširili NATO na toliko zemalja. Već ste se proširili na region Crnog mora. Proširili ste se na Baltik. A sada kažete da ćete se proširiti na Ukrajinu i Gruziju. Stanite". I predsjednik Putin je u decembru 2021. godine Sjedinjenim Državama ponudio nacrt sporazuma. Zaustavite širenje NATO-a. Pozvao sam Bijelu kuću tog mjeseca, krajem decembra 2021. godine. Razgovarao sam sa savjetnikom za nacionalnu bezbjednost. Rekao sam: "Objavite da se NATO neće širiti". A on je rekao: "Ne, ne možemo to da uradimo". Rekao sam: "Imaćete rat". On je rekao: "Ne, neće biti rata".
Oni u Sjedinjenim Državama nisu ni sami razumjeli šta rade. Izazvali su rat koji je u potpunosti trebalo izbjeći. Sve što je trebalo da urade bilo je da kažu: "Nećemo prijetiti bezbjednosti Rusije. Nećemo širiti NATO do ruske granice". Samo je to trebalo da urade. U aprilu 2022. godine, nakon početka ruske specijalne vojne operacije, Ukrajina je brzo rekla: "U redu, u redu, bićemo neutralni. Hajde da pregovaramo". Otišli su u Istanbul. Pregovarali su o dokumentu. Bio je gotovo spreman za potpisivanje. A onda su Sjedinjene Države i Velika Britanija otišle kod Zelenskog i rekle: "Nemoj to da potpisuješ. Nastavi da se boriš. Mi ti čuvamo leđa. Nastavi da se boriš" - kaže Saks.
Navodi da je to bio užasan savjet.
- Јedino što je time postignuto jeste da je poginulo mnogo više Ukrajinaca. Rusija je zauzela još teritorije. I to je smrtonosni ciklus u kojem se sada nalazimo. I stalno govorim Sjedinjenim Državama i Evropi: "Zaustavite rat". Način da se rat zaustavi jeste da se kaže da će Ukrajina biti neutralna. NATO se neće širiti na Ukrajinu. Nažalost, Zapad sada govori jedno - "zaustavite rat" – ali ne ide do stvarnog uzroka rata. Samo kažu: "Hajde da uspostavimo prekid vatre". Ali sa stanovišta Rusije, oni ne žele prekid vatre. Oni žele da NATO prestane da se širi. To je sasvim drugačija stvar. I do ovog trenutka nismo imali iskrenu diplomatsku raspravu o tome - kaže Saks.
Kada je riječ o mirovnom sporazumu, Saks navodi da bi sporazum bio kad bi NATO rekao da se neće širiti na Ukrajinu.
- Ukrajina će biti neutralna. Povukli bismo liniju primirja tačno tamo gdje bi je oni pregovorima utvrdili. Ali obje strane možda ne bi priznale pravni zahtjev druge strane, ali bi se složile da nećemo mijenjati granicu nasilnim sredstvima, već samo diplomatijom. Dakle, neutralnost, bez širenja NATO-a, linija primirja, samo diplomatija u budućnosti i demilitarizacija oko tog pograničnog regiona, tako da Rusija povuče svoje trupe, Ukrajina povuče svoje trupe i da dođemo do praktičnog mira. Mislim da je to dostižno. Zapad do ovog trenutka nije bio spreman da kaže da se NATO neće širiti. Oni, zapravo, i dalje svakog dana govore da će Ukrajina biti dio NATO-a. Sve dok to govore, rat će se nastaviti - dodaje Saks.
Navodi da, da bi zaustavili rat, moraju priznati, što je političarima teško da urade, da su pogriješili gurajući širenje NATO-a, čak i kada je Rusija rekla: "To je za nas neprihvatljiva crvena linija".
- Moja teorija o velikim silama, poput Sjedinjenih Država, Rusije ili Kine, jeste da, ako kažu: "Ovo je crvena linija", ne treba se igrati s tim. Ne želimo nuklearni rat. Ako Rusija kaže: "Ne postavljajte vojne baze i raketne sisteme u Ukrajini", trebalo bi da je poslušamo. Ako Kina kaže: "Ne šaljite oružje Tajvanu", trebalo bi da je poslušamo. Ako Sjedinjene Države kažu: "Ne gradite svoje vojne baze na zapadnoj hemisferi", Kina i Rusija bi trebalo da ih poslušaju. Tako velike sile treba da ostave dovoljno prostora drugima kako ne bi došlo do otvorenog sukoba - kaže Saks.
Saks je prokomentarisao da ključ za okončanje rata u Ukrajini i dodao da kada je Tramp došao na vlast, imao je ispravan instinkt, a to je kada je rekao: "Nije me briga za širenje NATO-a na Ukrajinu".
- To je zapravo rekao Rusima. Rusi su rekli: "Možete li tu politiku da pretvorite u zvaničnu politiku". Tramp je rekao: "Da". Oni su pitali: "Možete li da ubjedite Zelenskog"? On je rekao: "Prepustite to meni". Nije uspio. Evropljani su odjednom rekli: "Ne, ne, ne, ne slažemo se sa takvim aranžmanom. Moramo da nastavimo da se borimo". To je bila ogromna greška Evrope - dodao je Saks.
Da je Tramp uradio ono što bi inače bila odgovornost predsjednika, javno bi objasnio svjetskom javnom mnjenju: "NATO mora prestati da se širi jer je to način na koji možemo da imamo mir", kaže Saks.
- To bi rekao javno. Nikada to nije uradio. Rekao bi Evropljanima: "Prestanite da nastavljate rat". Rekao bi Ukrajincima: "Žao mi je, ne možete da nastavite rat. To nije dobro ni za koga, uključujući i vas. Ne možete pobijediti Rusiju, zato prestanite da se borite. Spasite živote". Nažalost, to nismo čuli. Ono što se dogodilo jeste da je, iza kulisa, na sastanku u Enkoridžu, na primjer, Tramp rekao predsjedniku Putinu: "U redu, prihvatamo da se NATO neće širiti". Ali to nikada nije rekao javno, nije ubjedio Evropljane i nije ubjedio Zelenskog. A suočio se i sa unutrašnjim protivljenjem u Sjedinjenim Državama, gdje takođe imamo ratne jastrebove. Oni su rekli: "Ne, ne, ne, ne treba da odustanemo. Treba da nastavimo da se borimo". I tu smo sada. Mislim da postoji raspoloženje da se uradi prava stvar, ali to mora biti pretvoreno u stvarnu političku akciju. A to se još nije dogodilo. Postoji tračak nade u činjenici da su se njemački i ruski ministri spoljnih poslova prvi put poslije četiri godine sastali u UN ove sedmice. To je dobra vijest. To znači da diplomatija možda ponovo počinje nakon što je godinama bila prekinuta. Veliki sam zagovornik toga da, ako dvije strane razgovaraju jedna s drugom, mogu da shvate kako da zaista premoste razlike između njih - dodaje Saks.
Komentarišući ekonomiju Evrope, Njemačke da budemo precizni, Skas dodaje da je Evropa, napravila mnogo strašnih strateških grešaka.
- Trebalo bi da shvati da su dobri odnosi sa Rusijom mogući. Mir u Ukrajini je moguć. Rusija je od početka bila zabrinuta za svoju nacionalnu bezbjednost. To je od samog početka trebalo rješavati diplomatijom, a ne nekom deklaracijom da će se NATO širiti, sviđalo se to vama ili ne, što je bio stav Sjedinjenih Država i Evrope. Dakle, Evropa je do sada potpuno pogrešno pristupala ovome. To je imalo ogroman negativan ekonomski uticaj. I, uzgred, dok je kancelar Merc došao na funkciju govoreći: "Moramo se naoružati, moramo biti spremni za rat sa Rusijom", njemački narod se s tim ne slaže. A šta se dogodilo? Stranka kancelara Merca, CDU, nestaje sa političke mape. Na posljednja dva pokrajinska izbora, kako je i sam rekao, doživjela je katastrofu. I zato bi, kao političar, trebalo da obrati pažnju. On vodi zemlju na način kojem se javnost protivi. Njegova popularnost je naglo pala. Njegova stranka loše prolazi na izborima. A loše prolazi iz razumljivog razloga. Ljudi ne žele da idu u rat. Oni žele mir. I to je ispravan pristup. A kada bi Njemačka bolje razumjela, kada bi njemački lideri bolje razumjeli strukturnu situaciju, zašto je do ovog rata došlo, kakva je istorija, činjenicu da je Njemačka zapravo obećala Sovjetskom Savezu 1990. godine da se NATO neće širiti. Njemačka je to rekla kako bi se ostvarila diplomatija ujedinjenja - dodaje Saks.
Kaže, Njemačka bi trebalo da zna: "U redu, prevarili smo, lagali smo, trebalo bi da prestanemo sa tim kako bismo imali mir sa drugom stranom".
- Oni još nisu došli do toga, ali javnost im govori: "Ako nastavite ovim putem, izvan funkcije ste, to je sigurno". A možda je ovo otvaranje prema diplomatiji neko priznanje da su bili na pogrešnom putu. I da se ekonomski muče - navodi Saks.
Ističe da je cjelokupna njemačka hemijska industrija, koja je ogromna, zavisila je od jeftine energije.
- Konkurentnost automobilskog sektora i drugih sektora proizvodnje mašina u Njemačkoj zavisila je od jeftine energije. Razvoj vještačke inteligencije zavisi od pristupa električnoj energiji po niskoj cijeni, a ne od cijena koje su među najvišima na svijetu. Dakle, Evropa je, po mom mišljenju, napravila strašnu grešku prekidajući snabdijevanje ruskog prirodnog gasa. Znate, ponekad kažu: "Morali smo to da uradimo, Rusija je prestala". Ali Rusija nikada nije prestala sa isporukama. Naravno, Sjedinjene Države i Ukrajina su, najvjerovatnije, digle u vazduh gasovod, ili su to bili Ukrajinci ili Amerikanci, nije ni važno. Oni su znali jedni za druge šta se dešava - dodaje Saks.
Dakle, kaže Saks, to je bio izbor Evrope.
- Nije Rusija tražila da se prekine trgovina. Evropa je rekla: "U redu, odreći ćemo se onoga što našu industriju čini konkurentnom". I to nije nešto što je trebalo uraditi - dodaje Saks.
Kaže, unutar Evropske unije postoje različiti stavovi o ratu, energetskoj politici i odnosima sa Rusijom.
- Postoje značajne podjele. Prije svega, države koje su na liniji fronta prema Rusiji, baltičke države i Poljska, imaju tendenciju da budu veoma rusofobne. Imaju veliki glas, iako imaju malo stanovništvo – imaju veoma veliki uticaj u evropskoj politici. Mislim da griješe. Da sam mala zemlja pored Rusije, bio bih ljubazan. Ne bih vikao na njih, lajao na njih i stalno govorio užasne stvari. Ali to je ono što su baltičke države radile. Savjetovao sam Poljsku od 1989. do 1991. godine. Mislim da sam im mnogo pomogao da krenu naprijed nakon 1989. godine. Ali vidio sam koliko mrze Ruse. Sada mislim da je to iracionalno. Ne mislim da je to dobro za Poljsku. Ne mislim da je to pametna politika. Ali to traje i danas. Njihov ministar spoljnih poslova, gospodin Sikorski, jedan je od najvećih rusofoba koje možete bilo gdje da pronađete. Da li je to dobro za Poljsku? Po mom mišljenju, nije. To ne pomaže bezbjednosti Poljske. Ne pomaže poljskoj ekonomiji. Mislim da je to greška - dodaje Saks.
On se osvrnuo i na rat na Bliskom istoku i dodao da je rat sa Iranom bio neopravdan rat.
- Nije moralo da dođe do rata. Zanimljivo je da Iran već 25 godina govori: "Ne želimo nuklearno oružje. Dođite i inspektirajte nas, ali ukinite nam sankcije". I to je bila osnova sporazuma postignutog prije 11 godina, Zajedničkog sveobuhvatnog akcionog plana. Iran je rekao: "U redu, naši nuklearni objekti su otvoreni za inspekciju Međunarodne agencije za atomsku energiju. Dođite i pogledajte. Ne želimo nuklearno oružje, ali zaustavite sankcije". To bi funkcionisalo. Ali šta se dogodilo? Donald Tramp je postao predsjednik 2018. godine. Netanjahu ga je nagovorio da to poništi. On je to poništio i od tada nema ničega osim konflikta. Ne možete Iranu reći: "Zahtijevamo ovo, zahtijevamo ono, zahtijevamo još nešto", a da istovremeno ne pregovarate iskreno. Iran je pregovarao 2015. godine. Sporazum je potpisan. Јednoglasno ga je ratifikovao Savjet bezbjednosti UN. A onda su ga Sjedinjene Države poništile. Zatim su, nažalost, Izrael i Sjedinjene Države mnogo puta napadali Iran početkom 2020-ih, ubijajući lidere i napadajući postrojenja - kaže Saks.
A to, dodaje on, sa stanovišta Sjedinjenih Država, nije funkcionisalo.
- Zatim su prošle godine, 2025. godine, Sjedinjene Države i Izrael bombardovali Iran 12 dana i rekli: "Velika pobjeda". Nije bilo stvarne pobjede. Iran je zemlja sa gotovo 100 miliona ljudi. Ogromna je zemlja. Složena je zemlja. Ne možete bombardovati 12 dana i misliti da ćete time postići politički ishod. Ali onda su ove godine, 28. februara, ponovo počeli, još većim napadom, ubivši vrhovnog vođu i desetine visokih zvaničnika iranske vlade. I mislili su, a Tramp je rekao: "Sljedećeg dana ću ja, gospodin Tramp, izabrati novog lidera". Ali život nije takav. To je zaista bila greška, ako mogu tako da kažem, jednostavno pogrešna procjena. To je dovelo do višemjesečnog rata koji nema rezultat. Iran ima dovoljno snažan kapacitet da, ako ga Sjedinjene Države napadnu, može snažno da uzvrati. A zemlje u regionu Zaliva su veoma ranjive – postrojenja za desalinizaciju, naftna postrojenja, postrojenja za gas i tako dalje. I tu smo danas. Iran se neće predati. Tramp ne želi da izgubi ugled, pa nastavlja da se bori. Ali time samo produžava globalnu krizu - dodaje Saks.
Prokomentarisao je i skok cijena nafte, prouzrokovan ovim ratom, te dodao ukoliko bi SAD odlučile da ovaj rat nije bio dobra ideja Ormuski moreuz bi se otvorio već sljedećeg dana.
- Iranci su to rekli. Cijena nafte bi pala sa oko 100 na oko 80 dolara, a zatim na 70 i na 60 dolara. To bi se dogodilo prilično brzo. Ako Tramp kaže: "Moram da pobijedim, moram da natjeram Irance da se predaju", cijena može da poraste sa 100 dolara po barelu na 120, pa na 150 dolara. Nema granice. Mislim, postoje granice, ali rast bi mogao biti veoma značajan jer Huti mogu blokirati Crveno more, a Iranci mogu blokirati Ormuski moreuz. Kada se te dvije stvari saberu, to je oko trećine svjetske energetske ponude. A ono što se do sada dogodilo jeste da je cijena mnogo porasla, ali ne onoliko koliko može da poraste - dodaje Saks.
Saks je pohvalio i gostoprimstvo koje je imao u Banjaluci.
- Prije svega, velika mi je čast. Gostoprimstvo i toplina bili su fantastični. Imao sam veoma zanimljive sastanke sa mnogim liderima i to mi je bilo veoma drago. Razmijenili smo mišljenja o međunarodnoj situaciji, ekonomiji, globalnoj politici i sve mi je to bilo apsolutno fascinantno. Јer ovo je mjesto do kojeg mi je veoma stalo i koje posjećujem, ne Banjaluku, naravno, već BiHe, a još seže i do vremena federalne Јugoslavije. Dakle, već decenijama sam veoma srećan što sam ovdje i što vidim sav napredak koji je ostvaren, čak i u ovoj veoma složenoj globalnoj situaciji - istakao je Saks.
Dodaje da je na našem prostoru, patriotizam mnogo zastupljen.
- Drago mi je da vidim, mislim da Vlada Sjedinjenih Država pruža veću podršku i to je dobro. Mislim da se neki stari problemi rješavaju. Ali, iskreno, nadam se da će Evropa promijeniti svoju politiku i postati pametnija u odnosima sa Rusijom, kako bi rat u Ukrajini mogao da bude okončan. Јer, ako se ponovo uspostavi mir, to bi bilo od velike koristi i za ovaj region. Znate, Srpska je definitivno vučena čas na jednu, čas na drugu stranu zbog svih ovih geopolitičkih dešavanja. A kada bismo imali mir i stabilnost, ovo mjesto bi moglo da se usredsredi na ekonomski razvoj, strane investicije i mnoge stvari koje su zaista važne ljudima. I zato se nadam da ćemo prevazići ove ratove, riješiti ih, okončati ih, a onda pružiti priliku za dalji ekonomski razvoj - ističe Sakas.
Upitan da prokomentariše dodjelu počasnog doktorata na Univerzitetu u Banjaluci, Saks ističe da mu je velika čast, te da je veoma zhavalan na doktoratu.
- Budući da sa ovim regionom imam profesionalnu i emotivnu vezu, ovo je posebna čast. Ali to takođe označava saradnju u godinama koje su pred nama. Tako sam sa ovdašnjim fakultetom razgovarao o načinima na koje možemo nastaviti da sprovodimo istraživačke aktivnosti i o načinima za unapređenje ekonomskog razvoja Republike Srpske, ali i šireg regiona Zapadnog Balkana, a u širem smislu i Evrope, Bliskog istoka i Rusije, koju vidim kao prirodno mjesto za trgovinu i zajedničke konstruktivne aktivnosti, a ne kao mjesto podjela. Zato počasni doktorat, iz mog ugla, vidim kao veliku priliku za proširenu saradnju i aktivan zajednički rad u budućnosti - rekao je Saks.