Područje Vlasenice i regije Birač kroz istoriju bilo je prostor velikih srpskih stradanja - obaveza je čuvati sjećanje na žrtve (FOTO/VIDEO)
Srpski narod ovog kraja stradao je u brojnim ratovima, a posebno teške posljedice ostavili su Drugi svjetski rat i Odbrambeno-otadžbinski rat. Sjećanje na žrtve ovih stradanja mora biti dio našeg odnosa prema istoriji i jedan od temelja na kojima gradimo odnos prema budućim generacijama.
Na području regije Birač, pa tako i same Vlasenice, brojna su mjesta koja svjedoče o stradanju civilnog stanovništva u Drugom svjetskom ratu. Јame i stratišta ostaju nijemi svjedoci zločina u kojima su živote izgubili Srbi, Јevreji i Romi. O tim mjestima i stradanjima još uvijek se ne govori dovoljno, niti su ona u dovoljnoj mjeri prisutna u kolektivnom pamćenju.
Naša obaveza je da to mijenjamo.
Obaveza svih nas jeste da se sjećamo, da obilježavamo datume stradanja i da istinu o žrtvama prenosimo mladima. Obilježavanje godišnjica je način da pokažemo da žrtve nisu zaboravljene, da njihove sudbine imaju mjesto u našem kolektivnom pamćenju i da istorijske činjenice ne smiju biti potisnute.
U Drugom svjetskom ratu, tokom 1941. godine od strane ustaške vlasti, vršena su masovna hapšenja i egzekucije Srba Vlaseničkog sreza. Dva lokaliteta na području Vlasenice su korištena za masovni ukop žrtava. Prva je u selu Han Pogled, gdje je formirano ustaško uporište koje je u periodu ustaške vladavine, između 1941. i 1942. godine, bilo mjesto brutalnog ubijanja desetina hiljada Srba i velikog broja Јevreja sa područja regije Birča, opština Vlasenice, Han Pijeska i okolnih mjesta. Prema dostupnim podacima, na drugom stratištu u Vlasenici, na lokalitetu Rašić Gaj, tokom juna 1941. godine masakrirano je oko 200 uglednih Srba i pokopano u masovnu grobnicu.
I porodica načelnika opštine Vlasenica, Miroslava Kraljevića, ima svoja porodična svjedočanstva o stradanju. U Drugom svjetskom ratu tokom 1942. godine ustaška vojna formacija – Crna legija u zapadnom dijelu Vlasenice, selima Dole i Trnovo, mučki je ubila preko 70 Srba, paljenjem, a samo iz porodice Kraljević je ubijeno 19 članova.
Upravo zato Opština Vlasenica nastoji da, pored tradicionalnog obilježavanja stradanja na Rogosiji, obilježava i druge značajne datume koji svjedoče o stradanju srpskog naroda na ovim prostorima. Cilj je jasan – sačuvati sjećanje, predočiti istinu o stradanju i omogućiti da buduće generacije razumiju veličinu žrtava koje su podnijeli njihovi preci.
Јedno od mjesta koje danas ima posebno značajno mjesto u kulturi sjećanja Vlasenice i cijele regije Birač jeste Rogosija. Na ovom mjestu 26. oktobra obilježeno je 34 godine od pogibije 29 boraca Vojske Republike Srpske, koji su 1992. godine stradali u napadu muslimanskih snaga. Komemorativnom skupu prisustvovalo je više stotina ljudi, koji su odali počast poginulim borcima.
Spomen-kompleks Rogosija danas je postao mjesto sjećanja i okupljanja građana Vlasenice i cijele regije Birač. Njegova vrijednost nije samo u spomeničkom karakteru već i u poruci koju šalje – da žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata ne smiju biti zaboravljene i da se istina o njihovom stradanju mora čuvati.
U tom kontekstu važno je i obilježavanje Dana Јurišnog odreda, jedinice koja je imala značajnu ulogu u zaštiti stanovništva i nejači tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata. I ovaj datum predstavlja dio istorije koju moramo sačuvati od zaborava, kao svjedočanstvo o ljudima koji su u najtežim vremenima stajali u odbrani svog naroda i svojih ognjišta.
Kultura sjećanja, međutim, ne smije biti ograničena samo na jedan datum ili jedno mjesto. Ona mora obuhvatiti sva značajna mjesta i sve datume stradanja, kako bi se stvorila cjelovita slika istorijskog stradanja ovog kraja. Samo tako možemo sačuvati sjećanje na sve žrtve – i one stradale u prethodnim ratovima, i one koji su svoje živote izgubili u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Zato je važno da o jamama i stratištima iz Drugog svjetskog rata govorimo više, da obilježavamo mjesta stradanja Srba, Јevreja i Roma, ali i da njegujemo sjećanje na borce i civilne žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata. Istina o stradanju ne treba da bude dio prošlosti o kojoj se ćuti. Ona treba da bude dio obrazovanja, kulture i javnog života naše zajednice.
Poštovanje žrtve, čuvanje i prenošenje istine i preuzimanje odgovornosti da se sudbine stradalih Srba ne zaborave je naša najveća obaveza i odgovornost.