Sisak: Služen parastos djeci stradaloj u ustaškom logoru
Istoričar Mario Šimunković rekao je da je Nezavisna Država Hrvatska bila zločinačka država ustaškog režima, koji je provodio rasne zakone, progone i masovna ubistva Srba, Židova i Roma te političkih protivnika i da je stradanje djece u Sisku bilo posljedica te politike.
- Ustaške vlasti i njihovi nacistički saveznici razarali su zajednice, ubijali i zatvarali roditelje, odvodili ih na prisilni rad i razdvajali porodice + dodao je Šimunković.
On je naveo da su djeca bila smještena na više lokacija u gradu, u objektima koji nisu pružali ni osnovne uslove za život, a među zatočenima je bilo i dojenčadi.
- Djeca su ležala na slami i golim podovima, bez dovoljno odjeće i pokrivača. Glad, hladnoća, nehigijenski uslovi i zarazne bolesti odnosili su njihove živote. Već iscrpljenoj i bolesnoj djeci takvi su uslovi dodatno smanjivali izglede za preživljavanje - rekao je Šimunković.
On je naglasio da o tome svjedoče i dokumenti nastali za vrijeme NDH, piše portal "Novosti".
- Sam upravnik Antun Najžar izvještavao je o stotinama umrle djece, o njihovoj golotinji i hladnoći. Vlasti su znale za masovno umiranje. Sačuvani spisak bilježi 1.152 umrle djece, odnosno svako šesto dijete koje je tamo bilo dopremljeno - rekao je Šimunković.
On je ukazao na revizionističke pokušaje da se karakter sisačkog logora prikaže drukčije.
- Neki danas govore da je u Sisku bilo prihvatilište za ratnu siročad, mjesto na kojem su vlasti NDH zbrinjavale i spašavale djecu. Takvim se prikazom briše odgovornost ustaškog režima i prešućuje ključno pitanje: ko je tu djecu učinio siročadi? Ko je zatvorio i ubijao njihove roditelje, odvodio ih na prisilni rad i odvajao djecu od majki? - upitao je Šimunković.
On je naglasio da su mnoga od te djece imala žive roditelje i da su ih vlasti nasilno razdvojile, a da su druga ostala bez roditelja zbog ubistava i progona.
- Bez tih činjenica priča o zbrinjavanju postaje opravdavanje režima koji je njihovo stradanje prouzrokavao. Režim koji je stvarao siročad danas se pokušava predstaviti kao njihov dobročinitelj - naveo je Šimunković.
On je rekao da je čuvanje istine o djeci Siska dio odgovornosti da se takva stradanja ne bi ponavljala.
Јelena Nestorović iz Srpskog narodnog vijeća ukazala je da su kratki životi djece stradale u Sisku vidjeli više zla nego što običan čovjek vidi u čitavom svom vijeku.
- Rastavljeni, oteti, oduzeti od svojih porodica, prevoženi stočnim vagonima, zaraženi bolestima, okruženi glađu, smrću i bešćutnošću. Na to se svelo njihovo tek započeto djetinjstvo - rekla je Nestorovićeva.
Ona je dodala da bi tragedija bila i veća da nije bilo dobrih ljudi i njihove spremnosti da se odupru zlu.
- Zlo se ne može pobijediti bez da mu se ljudi suprotstavljaju, bez da jedni u drugima tražimo saveznike, ne prema nacionalnosti, ne prema socijalnom statusu ili bilo kojoj drugoj kategoriji, već prema vrijednostima koje dijelimo i prema dobru koje želimo sebi i drugima - zaključila je Nestorovićeva.
Komemoraciji su i ove godine prisustvovali preživjeli logoraši Nevenka Končar, koja je kao djevojčica s nepunih pet godina prošla kroz sisački dječji logor, te Mile Vukmirović iz Banjaluke koji je preživio Јasenovac.
Osim bivših zatočenika ustaških logora i članova njihovih porodica, komemorativnom skupu je prisustvovala otpravnik poslova Ambasade Srbije u Hrvatskoj Dejana Peruničić, kao i poslanici u parlamentu Hrvatske Marko Krička i Kristina Ikić Baniček, predstavnici antifašista Siska i Sisačko-moslavačke županije, te predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine.
Parastos u pomen na djecu koja nisu preživjela logor služili su sisački paroh Nemanja Đurić i otac Luka Bosanac, dok je nastupio dječji hor iz Pakraca.
Dječji logor u Sisku, službeno nazvan "Prihvatilište za djecu izbjeglica", djelovao je od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943. godine.
U njega su nakon ofanzive na Kozaru i drugih ustaško-njemačkih operacija dopremana uglavnom srpska djeca s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije.
Mnoga od njih nisu bila siročad: nasilno su odvajana od roditelja, koji su ubijani, zatvarani ili odvođeni na prisilni rad.
Prema podacima učitelja Ante Dumbovića, koji je učestvovao u spasavanju i udomljavanju djece i vodio njihove spiskove, kroz logor je prošlo 5.607 djece, od kojih je umrlo njih 1.152.
U ranijim izvorima i evidencijama navode se i veći brojevi zatočene i umrle djece, navodi portal "Novosti".