Tadić: OHR-ovo samoubistvo skenerima
Tekst prenosimo u cijelosti:
Na Opštim izborima u BiH konstitutivni narodni svodili su račune i sa dosadašnjom izvitoperenom ulogom OHR-a, ambasadokratijom i nasljeđem uzurpatora Kristijana Šmita.
Na jednoj strani, kao poraženi, ostali su njihovi politički prijatelji, saveznici i domaći i strani glorifikatori Šmitove propale uzurpatorske misije, a na drugoj, kao pobjednici, svi koji su im se otvoreno suprotstavili.
Da apsurd bude veći, pobjednicima je pobjeda još slađa zbog toga što je verifikovana novim izbornim tehnologijama koje su uvedene upravo po volji tragičnog Kristijana Šmita.
Prvi izborni utisak: Poraz Šmitovih trojki
Nakon Šmitovog prognanstva, oni koji su se uzdali u njegovu moć ostali su da sami, neuspješno, polože račune biračima.
Trojka iz političkog Sarajeva nije ostvarila planirane ni političke ni izborne ciljeve.
Opoziciona trojka iz Republike Srpske, koja je gostila Šmita, sarađivala s njim i računala na politički pritisak spolja, o čemu je i sam Šmit vrlo nedvosmisleno javno govorio, takođe je ostala bez priželjkivanog preokreta. I ne samo preokreta. Јedna od tih stranaka ostala je i bez cenzusa.
Drugi izborni utisak: OHR je nepotreban i prevaziđen
U potpunom miru, pod kontrolom domaćih institucija i bez ijednog incidenta, održani su izbori.
Nakon izbora nijedan ozbiljan politički subjekt ne očekuje da će, umjesto izbornih pobjednika, neki stranac formirati vlast.
To je ogromna promjena u odnosu na izbore 2022. godine, nakon kojih je Šmit uspio da bude iznad institucija Federacije BiH i četiri godine bezuspješno pokušavao da bude iznad institucija Republike Srpske.
Danas je OHR zaključan i očito se ništa tragično zbog toga nije dogodilo. Institucije nisu nestale. Nije se srušio Dejton. Nije se otvorila nikakva rupa u prostoru koju bi hitno trebalo popuniti novim međunarodnim upravnikom.
Iako su nas decenijama uvjeravali da je održavanje mira i stabilnosti nemoguće bez OHR-a, došao je trenutak da se kaže da, iako nema visokog predstavnika, život ide dalje.
Treći izborni utisak: Apsolutno nesporan legitimitet politike Republike Srpske i 2:1 u Predsjedništvu BiH
Šmitov izborni eksperiment sa skenerima pokazao se veoma neugodnim za političko Sarajevo.
Uprkos očekivanjima Šmitovih saveznika i saradnika, vidjelo se da skener, iako može da skenira listić, registruje glas i ubrza obradu podataka, ipak ne može da proizvede projektovanu političku volju ambasadora.
U Republici Srpskoj to je rezultiralo izborima nakon kojih prvi put niko ne priča da je pokraden, što je značajno za nespornu legalnost i autentičan legitimitet vlasti u dolazećim političkim procesima.
U Federaciji BiH rezultiralo je izborom Darijane Filipović iz HDZ-a za hrvatsku članicu Predsjedništva BiH, što je bila predizborna noćna mora političkog Sarajeva. Izgleda da su upravo skeneri spriječili da se na biračkim mjestima pod kontrolom političkog Sarajeva ubacuju falsifikovani birački listići sa imenom prosarajevskog Hrvata.
Epilog je najbolje oslikao jedan kolumnista iz političkog Sarajeva kada je rekao da će Bećirović moći preglasati Cvijanovićku i Filipovićku samo ukoliko mu bude dozvoljeno da glasa tako što će koristiti obje ruke i najmanje jednu nogu.
Šmitova “tehnologija integriteta" time je dobila posebno ironičnu dimenziju. Nametnuo ju je kako bi naštetio svojim oponentima, a pod izgovorom da se bolje vidi šta je u glasačkoj kutiji.
I eto, vidjelo se.
Četvrti izborni utisak: Izbori kao referendum o stranom tutorstvu
Na izborima nisu poražene samo Trojka iz političkog Sarajeva i opozicija iz Republike Srpske. Na listi poraženih su i akteri iz Velike Britanije, Njemačke i jednog broja drugih zemalja koji su vjerovali da su dovoljno moćni da OHR ukradu iz ruku Savjeta bezbjednosti UN-a i time trajno ovladaju instrumentom upravljanja u BiH.
Projektovali su Šmita kao faktor uspostavljanja njihove suverene moći, iako za nešto takvo nemaju uporište ni u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ni u bilo kojem drugom dokumentu. Kruna tog procesa trebala je biti izborni rezultat koji u Banjoj Luci i Sarajevu uspostavlja njima lojalnih vlasti koje ne postavljaju neugodna pitanja o legalnosti i opravdanosti takve dominacije. Nasuprot tim planovima, Šmit je za sobom ostavio politički pejzaž u kojem su i predstavnici tih zemalja i njihovi domaći saveznici devastirani, izgubili autoritet i pali na izbornom polju.
Ta činjenica izborima daje značaj referenduma.
Sada se konačno, na temelju nedvosmisleno iskazane volje birača koju niko ne može dovesti u pitanje, može sasvim jasno konstatovati da konstitutivni narodi u BiH smatraju da je strani faktor definitivno potrošio dosadašnji politički kapital i da, uprkos svemu što smo do sada imali priliku da doživimo i vidimo, vlast pripada konstitutivnim narodima.
Ko ne vjeruje neka pogleda geografsku mapu izbornih rezultata.