latinica  ћирилица
22/10/2026 |  13:32 | Autor: SRNA

Podnesen zahtjev za zaštitu geografskog porijekla ruđanskog meda

Udruženje pčelara "Medovina" iz Rudog podnijelo je Agenciji za bezbjednost hrane BiH zahtjev za registraciju zaštićene oznake geografskog porijekla za ruđanski med.
Med (Foto: TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ) -
Med (Foto: TANJUG/ VLADIMIR ŠPORČIĆ)

Oznaku ruđanski med, kako navode iz Agencije, može da nosi samo proizvod koji, osim posebnih prirodnih fizičko-hemijskih karakteristika, ispunjava sve zahtjeve iz specifikacije proizvoda, relevantne zakonske propise o kvalitetu i zdravstvenoj ispravnosti, te načela dobre pčelarske prakse.

Kako je navedeno, faze obrade, skladištenja i pakovanja nakon vrcanja meda moraju se u potpunosti odvijati unutar definisanog geografskog područja opštine Rudo kako bi se spriječili rizici od patvorenja i zamjene proizvoda, te narušavanja sljedivosti.

U skladu sa specifikacijom proizvoda, pod nazivom ruđanski med na tržište se mogu plasirati tri vrste meda, koje su rezultat specifične flore i mikroklime opštine Rudo - livadski, miješani i šumski med /medljikovac/.

Pčelarstvo na području opštine Rudo ima duboke istorijske korijene i predstavlja neodvojiv dio tradicije, kulture i ruralne ekonomije ovog kraja.

Razvoj pčelarstva na ovom prostoru obilježila je postepena, ali kontinuirana transformacija od ekstenzivnih, tradicionalnih metoda do savremenog i profesionalnog pčelarstva.

Prve primitivne košnice na ovom području bile su takozvane dubine–košnice izrađene od dijelova stabla sa izdubljenom sredinom. Koristile su se i daščare, odnosno ručno izrađeni drveni sanduci, te pletare – košnice od pruća ili slame obložene ilovačom, sa nepokretnim saćem.

Ovaj arhaični način pčelarenja, iako tehnološki skroman, postavio je temelje za prirodnu selekciju lokalnih pčelinjih društava, koja su se tokom vijekova prilagodila specifičnim pčelinjim pašama i oštroj klimi doline Lima i okolnih planina.

Savremeno pčelarstvo u ovom kraju oslanja se na snažnu tradiciju profesionalnih pčelara koji upravljaju velikim brojem pčelinjih društava.

Osim vještine upravljanja pčelinjim društvima, pčelari su tradicionalno zadržali praksu iskorišćavanja vertikalne raznolikosti terena – od proljećnog razvoja pčelinjih društava u riječnim dolinama Lima i Uvca do premještanja košnica u više planinske zone tokom ljetnih mjeseci.

Ova specifičnost pčelarstva u ovom kraju ostala je nepromijenjena od tridesetih godina prošlog vijeka do danas.