Dječak iz izbjegličke kolone, 17 godina poslije Oluje!

Dvijestotine pedeset hiljada ljudi u jednoj koloni. Rame uz rame muškarci i žene, stari i mladi, sirotinja i bogati. Iznad Knina grme granate, oko puta odzvanjaju pjesma i psovke hrvatskih vojnika. Kilometar po kilometar puta izbjegličke kolone osvaja i stari traktor, za čijim je volanom Dragan Mioković (12). Počela je "Oluja". Sedamnaest godina kasnije, dok Srbi opijelom obilježavaju godišnjicu jednog od najvećih stradanja u istoriji, a Hrvati slave dan oslobođenja, dječak čija je slika obišla svijet i postala dio TV špica danas je odrastao. Iako su mu rat i izbjeglički život obilježili detinjstvo, Dragan kaže da "Oluju" ne pamti kao užas i da je sve to za njega danas "daleka uspomena". Sa majkom i mlađim bratom Duškom, 4. avgusta 1995. napustio je svoj dom "dok akcija ne prođe". Sa nešto osnovnih stvari, iz sela u okolini Gračaca, uputili su se negdje na sigurno, ni ne sluteći da se nikad neće vratiti u zavičaj. Danas svi žive u Beogradu. Јunak ove priče je uspješan mladi čovek, srećan i od nedavno oženjen. - Živim sa suprugom Ivom i čekamo beb. Znamo da će biti djevojčica i zvaće se Hana. Živimo u iznajmljenom stanu i lijepo nam je – kaže Dragan. On je danas uspješan u kreiranju specijalnih efekata za filmove i reklame, i to uglavnom radi preko interneta. Do sada je sarađivao sa brojnim američkim kompanijama. U rodnoj Hrvatskoj, prvi put od "Oluje", bio je prije nekoliko godina, kako bi dobio dokumenta. - Čudno mi je sada tamo. Velebit je ostao isti, i to me podsjeća na djetinjstvo, ali livade i puteljci su se promijenili i sve mi sada izgleda manje. Imao sam osjećaj ko da sam u snu. Nije mi bilo realno – kaže Dragan.