Književnost ne poznaje granice: Nada Golić prevela Kočićeve pripovijetke na holandski jezik (VIDEO)
Iako je Kočićevo stvaralaštvo više od jednog vijeka prisutno u školskoj lektiri i književnosti ovih prostora, u Holandiji je srpska književnost i dalje veoma malo zastupljena.
- Јako malo naših književnika prevedeno je na holandski jezik. Zato sam ove godine, kada sam dobila priliku da prevedem Kočića, bila jako radosna i srećna - istakla je Golićeva gostujući u našem Јutarnjem programu.
Prevod pet Kočićevih pripovjedaka bio je posebno zahtjevan zbog specifičnog jezika kojim govore njegovi junaci. Zmijanjski govor, sa arhaičnim riječima i izrazima, predstavlja izazov čak i savremenim čitaocima na ovim prostorima, a njegovo doslovno prenošenje na holandski moglo bi dovesti do gubitka izvornog značenja, kaže književnica.
- Zato sam odlučila da dijalekatske dijelove prevedem na standardni književni holandski jezik, nastojeći da sačuvam sve ono što Kočića čini prepoznatljivim. Željela sam da holandskom čitaocu prenesem Kočićevu emociju, njegov prkos, nezadovoljstvo, ali i nježnost malog Luje i njegovu dječiju nevinost. Sve to je ostalo u prevodu, bez doslovnog prenošenja zmijanjskog govora - objasnila je Golićeva.
Među prevedenim djelima posebno mjesto zauzima "Јazavac pred sudom", kroz koji je, kako kaže, prilikom ponovnog čitanja otkrila i neke nove detalje. Posebnu pažnju privukla joj je uloga Davidove bezimene žene, čiji značaj ranije nije uočavala u istoj mjeri.
Dodatnu složenost prevođenju donosili su i izrazi i jezičke nijanse za koje u holandskom jeziku ne postoji odgovarajući ekvivalent. Kao primjer navela je razliku između glagola "ženiti se" i "udavati se", koji u srpskom jeziku imaju različita značenja, dok holandski koristi jedan glagol za stupanje u brak.
Pored Kočićevih pripovjedaka, Golić je prevela i zbirku poezije "Klijanje divljine" Ljiljane Mačkić, koja je 9. oktobra objavljena na holandskom tržištu pod naslovom "Het ontkiemen van de wildernis".
I prevođenje poezije nosilo je posebne izazove, jer, kako ističe Golićeva, pjesmu nije dovoljno samo prevesti već je potrebno sačuvati njen ritam, zvuk i emociju.
- Postoji mišljenje da se poezija ne prevodi, nego prepjeva. Ljiljanine pjesme sam čitala više puta, snimala ih da čujem kako zvuče, a onda isti postupak ponavljala i nakon prevoda - navela je Golićeva.
Predstavljanje zbirke "Klijanje divljine" na srpskom i holandskom jeziku najavljeno je za 12. novembar u Banskom dvoru u Banjaluci.
Književnica, koja je tokom boravka u Republici Srpskoj i regionu održala više književnih promocija, najavljuje i nove prevodilačke poduhvate. Posebno bi željela da na holandski jezik prevede sopstvenu knjigu "Vrtlozi života", za koju smatra da bi mogla biti zanimljiva tamošnjim čitaocima jer obrađuje teme koje se dešavaju u Holandiji, Parizu i širom Evrope.
Među domaćim autorima čija bi djela voljela da približi holandskoj publici izdvaja Branka Ćopića, Ivu Andrića i banjalučkog književnika Ranka Pavlovića, čije bi bajke, kako smatra, mogle naići na interesovanje čitalaca u Holandiji.
Ipak, za veći broj prevoda neophodna su finansijska sredstva i podrška kulturnih institucija.
- Moj cilj je da srpska književnost dobije veću vidljivost u Holandiji, jer prevođenje nije samo prenošenje riječi iz jednog jezika u drugi, već i mogućnost da se drugačijoj publici približe naša kultura, istorija, identitet i književno nasljeđe - zaključila je Golićeva.