Može li novi saziv Predsjedništva vratiti diplomatiju BiH na ustavni put?
Dva člana tročlanog organa ustavno zaduženog za spoljnu politiku, Željka Cvijanović i Darijana Filipović, kao prioritet najavile su rezove u diplomatiji i preispitivanje rada DKP mreže, koju je u prethodnom mandatu karakterisala samovolja bh diplomata. Da li će novi saziv Predsjedništva posrnulu diplomatiju uspjeti da vrati na ustavni put?
Јoš potkraj prošlog vijeka, kada je, nakon prvih višestranačkih izbora, tadašnja kratkotrajna koalicija odlučila da Ministarstvo inostranih poslova pripadne Bošnjacima i za ministra ustoličila Harisa Silajdžića zahuktala se nakaradna praksa u kojoj je ta zajednička institucija pretvorena u stranačku filijalu a DKP mreža u monoetničku bošnjačku ekspozituru. Dejtonsko uređenje stranputicu nije promijenilo uprkos ustavnim ovlašćenjima koja su spoljnu politiku detektovala kao isključivu nadležnost Predsjedništva BiH uz neophodni konsezus pri odlučivanju. Nije ni svih postdejtonskih godina u kojima su Ministarstvom, uz sporadične izuzetke, upravljali Bošnjaci.
Ipak, posljednji mandatni period – kakofonija Denisa Bećirovića, njegovog pomagača u Predsjedništvu Željka Komišića te ministrovanje Elmedina
Konakovića i saizvršilaca u liku skandal-ambasadora, zajedničku bh. diplomatiju su transformisali u bošnjačku mono-interesnu. I to ne taje.
- Јa zastupam politiku gospodina Bećirovića koji je mene predložio i koji je čovjek s kojim ja imam političku saglasnost oko spoljnopolitičkih ciljeva - naveo je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN.
Lagumdžijinu pseudo-diplomatiju nije skrivao ni prethodnik pod svjetlima Njujorka "bezvremenski" Sven Alkalaj, koji je mandat potrošio "zastupajući" samo Željka Komšića. A onda je za poslušnost nagrađen novim mandatom - u Vašingtonu.
I sa tih adresa nekažnjeno, naizmjenično i orkestrirano kršene su sve legislativne procedure, kako mentorskog para u Predsjedništvu tako i njihovih nižerangiranih izvršilaca. Od odbijanja da adresatima proslijede diplomatsku korenspondenciju srpskog člana Predsjedništva, poniznog i zakulisnog lobiranja za antisrpske rezolucije pa do otvorenog sukobljavanja sa zvaničnicima zemalja okruženja - garantima Dejtonskog sporazuma i svjetskim velesilama. I nikada snažnije, otvorenije i bezobzirnije, čak i za uličarski kodeks, nisu lobirali protiv Republike Srpske.
Povremeno i protiv Hrvata u BiH, čije bi interese kao i srpskog naroda, ustavno trebalo da zastupaju i štite. No željeni uspjeh nisu postigli.
Naprotiv. Diplomatiju BiH su, prema ocjeni analitičara, sveli na ništicu, a iznuđeno nastalu srpsku, izdigli na pijedestal!
- Srpski član Predsjedništva gŽeljka Cvijanović i gospodin Milorad Dodik predvodili su tu srpsku diplomatiju kojoj je prvenstveni cilj bio očuvanje Republike Srpske, a onda su ti naši ambasadori dosljedno slijedili te politike. Tako da ako ćemo posmatrati uspjeh i neuspjeh možemo slobodno negdje da zaključimo da u tom kontekstu je srpska diplomatija bila uspješnija - zaključila je Nina Sajić, profesor FPN Univerziteta u Banjaluci.
Zbog svojih nedjela i Lagumdžija i Alkalaj zaradili su krivične prijave. Ali vanustavno Tužilaštvo revnosno ih je potisnulo u prašnjavu ladicu. "Inovirani" sastav Predsjedništva, bez Komšića i sa Darijanom Filipović prilika je da se diplomatija BiHvrati sa ivice ambisa.
- Da li će doći do nekih promjena - pa vjerujem da da. Vjerujem da da. Imamo i koleginicu novu koja je u Predsjedništvu dakle gospođu Filipović, ona je stavila i to visoko na listu prioriteta da tako kažem u svom nekom početnom radu u Predsjedništvu - navela je Cvijanović.
Prepreka sređivanju stanja u DKP mreži svakako je nepisano pravilo da se članovi Predsjedništva ne miješaju u izbor diplomata iz drugih naroda. I upravo takva praksa iznjedrila je dugogodišnje zloupotrebe i opstrukcije. Da li je vrijeme za promjene i hoće li reizabrani Bećirović ostati dosljedan ili se povinovati većini u kolektivnom organu?
Ono štose zna- uslijediće pospremanje DKP mreže.
- To jednostavno mora funkcionisati na načelu konsenzusa, prvo kompromisa, prvo se mora postići kompromis oko osnovnih smernica spoljne politike BiH a onda se na osnovu tog kompromisa mora postići konsenzus. I onda ta politika utemeljena konsenzusom mora dosljedno da se sprovodi inače ćemo imati ovakvu kakofoniju - istakao je Milan Sitarski, Institut za društveno-politička istraživanja, Mostar.
- Trebalo bi da je predstavljaju tri konstitutivna naroda i da ta diplomatija BiH koja prije svega kreće od Predsjedništva jer Predsjedništvo je to koje kreira spoljnu politiku a diplomatija je jedan od instrumenata sprovođenja te politike, jeste da ona bude usaglašena - napomenula je Sajićeva.
I takozvanoj međunarodnoj zajednici jasno je da se iz BiH odavno ne čuje samo jedan glas. Јasno joj je i da u sarajevskim sokacima stanuju rušitelji ustavnog uređenja pa i na Ustavu zasnovane spoljne politike.
Vrijeme je da to otvoreno priznaju i sami rušitelji i vrate se sa stranputice.
A hoće li – do njih je!