"Nemojte zaboraviti Kupres" (VIDEO)
Nije to doživljavao kao kaznu već kao duhovno iskušenje koje vodi ka pročišćenju naroda.
Preživljavao je stradanje svog naroda, ali i naslutio šta će nam se u budućnosti desiti, da ćemo proći ista stradanja i borbu za opstanak.
Rane stradanja na Kupreškoj visoravni dostojanstveno se nose. Kuprešaci bi rekli "mi smo na vjetrometini stradali", borili se za opstanak i ostali.
Oduvijek je na prostoru Kupresa stanovništvo većinski bilo srpsko. Iz djedovih priča, koji se borio kao borac Solunskog fronta, Srbi sa Kupresa su znali kojem narodu pripadaju i za koju ideju se bore bez obzira što su bili pod okupatorom.
Pregrmili su Prvi svjetski rat, i ponovo radom i trudom stekli i nove sukobe dočekali kao imućni, i opet im je sve oduzeto.
Oduzeto im je pravo na život koje se generacijama ponavlja. Nije konačan broj od 1601 stradalog srpskog civila na Kupresu tokom Drugog svjetskog rata.
Od toga je 280-oro djece ispod šesnaest godina starosti!
Stravičan kontinuitet genocida i datum koji je svim Srbima sa Kupresa duboko urezan 3. april 1942. godine i 3. april 1992. godine.
Ne smijemo to zaboraviti.
Prvi put za Televiziju Republike Srpske svjedoči i Milica Škobić, koja je kao osmogodišnja djevojčica pukim slučajem preživjela napad na selo Gornji Malovan. Kada je rafal pokosio 18 civila koji nisu uspjeli da pobjegnu. Došle su komšije iz zaseoka Ćemanlići. Strah je obuzima i sada dok priča.
I u druga sela Kupreške visoravni se 1942. godine ulazilo i ubijalo. Najviše je stradalo u Donjem Vukovskom jer je bilo i najbrojnije. Ali i najpismenije. Ubijali su djecu, žene i starce.
Mi Srbi imamo problem sa zaboravom. Negdje nam se promakla ta fraza "Mi moramo oprostiti ne smijemo zaboraviti".
Duboka je to priča. Trebamo razmišljati u čije ime opraštamo. Ne možemo mi opraštati u ime desetine hiljada djece stradale u Drugom svjetskom ratu to je Gospodnji posao da prašta, priča sveštenik Marko Đurić.
Pola vijeka kasnije opet jauk i smrt. Isti datum 3. april, ali 1992. godine. I opet Donji Malovan.
Hrvatska vojska upada u srpska sela i nemilice ubija srpske civile. Zločinački pale sela. Toga dana napadnuta su i sela - Blagaj, Zanaglina, Ravno, Vukovsko, Rilići, Kupres i Begovo Selo.
Tijela 11 mještana Donjeg Malovana pronađeni su 12. aprila 1992. godine u blizini pravoslavne crkve u Donjem Malovanu od strane srpskih boraca. Bili su djelimično zakopani i prekriveni najlonom. Utvrđeno je da su svi oni stradali prilikom oružanog napada na Donji Malovan.
Јugoslovenska narodna armija u tom momentu bila jedini međunarodno priznati vojni subjekat, ЈNA je predvođena Slavkom Lisicom 7. aprila 1992. godine oslobodila Kupres.
Na Kupreškoj visoravni ubijeno je 150, a zarobljeno 183 srpskih civila, koji su odvedeni u brojne logore u Hercegovini i zloglasnu splitsku "Loru".
Sudbina mnogih zarobljenika ni danas nije poznata.
Bol i tuga za najdražima ne prolazi. Koliko je rat i stradanje strašno shvatimo teka kada sve prođe i kada ostanemo bez onih koje volimo. Kada ostanemo sami sa svojim mislima shvatimo i kroz šta su naši roditelji prolazili, posebno majke koje su ispraćale sinove.
Ne smijemo zaboraviti srpske civile i vojnike ubijene u Drugom svjetskom ratu. Ne smijemo zaboraviti ni ubijene srpske civile i vojnike u odbrambeno otadžinskom ratu, jer bi time zaboravili i Republiku Srpsku.
Potomci žrtava sa Kupresa ne žele da zaborave, i ne žele da krišom pričaju o svojim stradalim precima. Sve što traže zauzvrat od Republike Srpske za čije stvaranje su živote dali njihovi najmiliji da treći april bude praznik sjećanja od republičkog značaja.
Kupres to zaslužuje!