Poruke blaženopočivšeg patrijarha Pavla kao odgovor na pokušaje razbijanja srpskog identiteta
- Nedavno je pred hrvatskim zakonodavstvom ponovo registrovana "Hrvatska pravoslavna crkva". To nije ništa novo, to je u stvari ustaška tvorevina Ante Pavelića. I napadi na Kosovu i Metohiji nisu novi, i sam blaženopočivši patrijarh Pavle bio je često napadan - naveo je Lazić.
Prema njegovim riječima, patrijarh Pavle je, u skladu sa Novim zavjetom, vlastitim životom svjedočio da je vjera bez djela mrtva, a poruke koje je za života prenosio bile su istinite i vječne, pa su, stoga, primjenjive za svakog pojedinca i svako vrijeme.
- I danas, kada nam često govore da treba da budemo ovakvi ili onakvi, nešto što nismo da bi se prilagodili, treba se podsjetiti da je patrijarh Pavle imao jednu blagu poruku – da budemo ljudi, jer nažalost, mi smo zaboravili da budemo ljudi - istakao je Lazić.
On smatra da danas često zaboravljamo ljubav prema bližnjima, jer je nekim "mnogo lakše voljeti Boga koji je transcedentan, nego bližnjeg sa kojim smo tu prisutni sada i u ovim vremenima".
- Često doživljavamo patrijarha Pavla kao neku natprirodnu osobu, koja se razlikuje od nas. Suštinski, on je bio neko ko se odrekao svoje volje, ko je služio Bogu i svom rodu, ali je po svemu bio sličan nama - šetao je našim ulicama, vozio se našim tramvajima i svojim životom iznosio ono u šta zaista vjeruje - kaže Lazić.
Lazić je istakao da patrijarh Pavle predstavlja oslonac srpskom narodu, svjetionik i pravac za budućnost.
Navodeći da je patrijarh Pavle svjedočio ponovnom "krštenju srpskog naroda", Lazić primjećuje da je vrhunac vraćanja Srba korijenima bila sahrana ovog velikog duhovnika koja je sve okupila.
Rijeka ljudi koja se tada slila, za Lazić je "identična onoj kojoj su služili i Sveti Sava i Sveti Vasilije Ostroški, jer se patrijarh Pavle utkao u njih".
Prema njegovim riječima, bio je duhovni gorostas koji je svojim djelima zadužio istoriju i srpski narod, pokazao da su Srbi narod velikih svetitelja, podvižnika i mučeničke Srpske pravoslavne crkve, koja je u Drugom svjetskom ratu, izgubila sve.
- Ali u tom grobu, kao što kaže Njegoš, gdje su drugi vidjeli smrt, mi smo vidjeli vaskrsenje, vidjeli smo da smo imali vođe koji su dostojni potomci naših slavnih predaka - naglasio je Lazić.
On je podsjetio da je patrijarh Pavle rođen je 11. septembra 1914. godine, kao Gojko Stojčević, u slavonskom selu Kućancima kod Donjeg Miholjca, gdje danas praktično nema Srba.
- Većinu svešteničke službe, proveo je kao episkop raško–prizrenski, noseći krst raspetog srpskog naroda na i danas mnogostradalnom Kosovu i Metohiji - kaže Lazić.
U tron episkopa raško-prizrenskih patrijarh Pavle ustoličen je 1957. godine i kao arhijerej na Kosovu i Metohiji, u vrijeme veoma teško za Srbe i Srpsku pravoslavnu crkvu, proveo je više od 33 godine.
Za 44. patrijarha Srpske pravoslavne crkve izabran je decembra 1990. godine.
Patrijarh Pavle upokojio se na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 15. novembra 2009. godine.