latinica  ћирилица
18/11/2026 |  21:23 ⇒ 21:23 | Autor: SRNA

U Beogradu prikazan film "Djeca Bradine" o svirepom hrvatsko-muslimanskom zločinu

U Beogradu je večeras premijerno prikazan dokumentarni film "Djeca Bradine" Stevana Salatića o svirepom zločinu hrvatsko-muslimanskih snaga nad stanovnicima nekada najvećeg srpskog sela između Konjica i Sarajeva - Bradine, maja 1992. godine.
Djeca Bradine - Foto: RTRS
Djeca BradineFoto: RTRS

Istinita priča ispričana kroz sjećanja ljudi koji su tada bili djeca, kojima je na najužasniji način prekinuto djetinjstvo, kao i dvojice ljekara, zatvorenika u zloglasnom mučilištu srpskog naroda logoru Čelebići, prikazana je u velikoj sali Skupštine centralne beogradske opštine Stari Grad.

Autor filma rekao je Srni da je uz Vogošću, Bradina jedna od najvećih rana na nacionalnom tijelu srpskog naroda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.

- Film govori o stradanju srpskih civila, kada je 25. maja 1992. godine selo Bradina napalo više od 4.000 naoružanih pripadnika muslimansko-hrvatskih snaga, regularne Hrvatske vojske, takozvane Armije BiH i republičkog MUP-a i 25. maja, selo je sravnjeno sa zemljom, 45 ljudi je ostalo bez života, djeca su ostala bez djetinjstva, a selo, koje je nekada brojalo 1.000 stanovnika, bez žitelja - kaže Salatić.

Na drugom nivou film širi priču na prostor cjelokupnog Konjica, gdje je nekada živjelo oko 8.000 Srba, a danas ih je svega nekoliko stotina. Oni su protjerani sa svojih ognjišta, mnogi od njih su završili u logoru Čelebići, gdje su mučeni i odakle jedan broj njih nikada nije živ izišao.

- Treći konac filma vuče nit upravo kroz svjedočenja ljekara Petka Grubača i Relje Mrkajića. Pokušao sam da opišem strahote tog zloglasnog mučilišta srpskog naroda, kroz njihove narative šta su sve morali da liječe u Čelebićima i sa kojom opremom su morali da čuvaju život prebijenih srpskih logoraša - kaže Salatić.

On smatra da je važno da film vidi što više ljudi, jer, kako ističe, ako ne pamtimo sjećanje na žrtve, onda arogantna istorija vrlo često zna da učini da zločin bude poznat po zločincima i po samom zločinu, a ne po žrtvama.

- Moj cilj je da pričom ljudi koji su to sve preživjeli, učinim da se Bradina prikaže kao jedno veliko svetilište, gdje je velikom broju nedužnih ljudi oduzet život, a preživjeli trajno izgubili svoja ognjišta i ostali sa traumamam do kraja života - zaključio je Salatić.

U Bradini, koja je do 1992. godine bila najveće srpsko selo na potezu između Mostara i Sarajeva, prije rata živjelo je oko 1.000 Srba, danas živi samo dvoje, a spomen obilježje sa 88 uklesanih imena ubijenih stanovnika, jedino je svjedočanstvo o nekažnjenom stradanju njegovih stanovnika.