RTRS ne želi da finansira hrvatski kanal

To pravo hrvatskog naroda stručnjaci RTRS-a zastupali su svojevremeno pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. Stavljanje na dnevni red izmjena Zakona o Јavnom RTV sistemu BiH i usvajanjem tih izmjena, na današnjoj sjednici Savjeta ministara BiH, kojim se predviđa osnivanje RTV kanala na hrvatskom jeziku je veliko i neugodno iznenađenje za nas u RTRS-u. Prvo, bio je red da budemo upoznati sa prijedlogom rješenja, ako ne od strane stručnih službi i uopšte Savjeta ministara, kao institucije, a ono bar od srpskih predstavnika koji izgleda od svega na Radio Televiziji Republike Srpske vole samo da ih kamera snima i da troše naš novac. U ovom trenutku Republika Srpska učestvuje u finansiranju javnih RTV servisa u BiH (RTRS, BHRT i FTV) sa gotovo 50 odsto sredstava od prikupljene RTV takse. Na žalost, predstavnici srpskog naroda iz Republike Srpske ne samo da u proteklih sedam godina nisu pokušali da promjene ove nelogičnosti, već su olako digli i ruku za smanjenje prihoda Radio Televiziji Republike Srpske. Nemoguće je od Radio Televizije Republike Srpske uzeti pet odsto RTV takse i dati je kanalu na hrvatskom jeziku. To bi značilo da građani Republike Srpske i Srbi treba da prave kanal na hrvatskom jeziku, pri čemu se zaboravlja da je od 1992. godine ova Srpska radio televizija, a od 1999. godine Radio Televizija Republike Srpske, izgrađena voljom, energijom i novcem srpskog naroda i građana Republike Srpske. Kanal na hrvatskom jeziku mora da se finansira iz prihoda Bosansko-hercegovačke Radio Televizije (BHRT) koja ima 1000 zaposlenih, jedan televizijski i radijski program i 50 odsto RTV takse iz Bosne i Hercegovine. Taj i takav kanal mora da se finansira iz prihoda koji se proteklih sedam godina, a i danas gotovo u apsolutnom iznosu troši u Sarajevu. Dakle, neka kapaciteti Bosansko-hercegovačke Radio Televizije, 1000 zaposlenih i svi produkcijski kapaciteti, kao i 50 odsto RTV takse budu osnov za izgradnju kanala na hrvatskom jeziku. Stručnjaci Radio Televizije Republike Srpske drage volje pružiće besplatanu pomoć kolegama u hrvatskom kanalu da bi ovaj javni servis što prije i kvalitetnije stao na svoje noge. O drugim izmjenama, danas usvojenim u Savjetu ministara, teško je govoriti jer nemamo usvojen tekst, ali se već sad postavlja pitanje gdje su smješteni produkcijski kapaciteti, kakva je programska šema, ljudski resursi i ono što je najbitnije koju mrežu za prenos programa će koristiti ovaj javni servis. Koliko je ovo društvo spremno da ispunjava zakonske okvire govori i činjenica da je prema važećem Zakonu o Јavnom RTV servisu, obaveza Bosansko-hercegovačke televizije da proizvodi jednu trećinu programa u Mostaru, jednu trećinu u Banjaluci i jednu trećinu u Sarajevu. To se nikada nije ostvarilo u praksi iako ova zakonska odredba važi već sedam godina. Јavnim servisima i zaposlenim u njima nikada neće biti dobro dok god o njima bez njihovog prava učešća odlučuju političari, onako usput.