Radio RS- Milan Hajduković 40 godina u eteru

Više od 40 godina, na Radiju RS prepoznatljiv je glas Milana Hajdukovića, koji je trenutno urednik u Redakciji Dnevnog programa Radija. Spontano, nameće se pitanje o Radiju, nekad i sad. - U to vrijeme televizija je bila u povoju na našim prostorima, nije bilo ni mnogo pisanih medija kao danas, pa je radio bio osnovna komunikacija s građanima. Dakle, veoma slušan. S obzirom na to da su spikeri, uglavnom, bili glas i riječ koja se sluša, radio je bio medij u kojem se “vagalo” svako slovo i sve izrečeno. Kasnije se radio oslobađao tog stereotipa – novinari su sve češće ulazili u studio, spikeri postajali voditelji i na talasima se postepeno razvijala sloboda izražavanja. Svi, koji su tada sjedali za mikrofon, morali su imati osnovne predispozicije za taj posao, za razliku od danas, kada mnogi novinari sjedaju za mikrofon, gotovo bez osnovne obuke. Meni je to još nevjerovatno, ali ovo vrijeme je donijelo takav način rada. Mi u Radiju RS se, ipak, trudimo da to tako ne bude i da svi, koji se na ovaj način obraćaju javnosti, prođu osnovnu govornu obuku. Tada smo bili više komercijalni medij, a danas u funkciji javnog servisa. Danas Radio nije glavni medij kao nekada, međutim koje prednosti radio ima u odnosu na druge medije? - Ima tu mogućnost da bude prvi u davanju informacija i to je posebno izraženo u kriznim situacijama. U vremenu savremenih komunikacija Radio je uvijek, na licu mjesta, za razliku od ostalih medija kojima treba više vremena. Danas ste urednik u Dnevnom programu Radija. Šta ste u prošlosti radili i šta Vam posebno leži na srcu? - Počeo sam, dakle, kao spiker i prošao kroz, gotovo, sve redakcije Radija, a u teškom ratnom periodu pomagao sam i kolegama na Televiziji, tako da sam u to vrijeme imao skoro danonoćno dežurstvo. I, kud god sam se kretao, zaustavljao sam se u studiju. Manje svojom voljom, a više voljom drugih. Uostalom, to mjesto mi je i najdraže, mjesto gdje se mogu iskazati govorne vrijednosti. Da imate priliku da birate, da li biste opet izabrali posao kojim se bavite i zašto? - Sa pozorišnih dasaka došao sam u studio, i kad bih sada birao, čini mi se, da bih se vratio pozornici. Pozornica zahtijeva više govorne kreativnosti. Uostalom, svaki posao ima svoje draži, za svaki posao potreban je talenat, ali i ambicije koje meni nedostaju. Kažu da skromnost nije vrlina i da je više mana. Vi ste se, između ostalog, bavili i podučavanjem mladih novinara i voditelja. Šta savjetujete mladim ljudima, koji namjeravaju da se bave ovim poslom? - Fakultet pruža teoretsko znanje, ali praksa je nešto drugo. Fakultet daje osnove da se bavite ovim poslom, ali su neophodne govorne vježbe i razvijanje profesionalnog odnosa i u govoru i u vizuelnom izgledu. Dakle, bez fonetskih vježbi – neka ne ulaze u studio. Za ostali dio posla, veliku pomoć pružiće im urednici programa.