Karadžić traži dolazak Vučurevića i Borovčanina

Karadžić je, naime, tražio od suda da izda nalog za "slobodan prolaz" za Božidara Vučurevića, bivšeg gradonačelnika Trebinja, kako on ne bi bio uhapšen na putu u Hag, gdje bi idućeg mjeseca trebalo da se pojavi kao svjedok odbrane. Karadžić je nalog zatražio zbog optužnice koju je protiv Vučurevića podignuta u Hrvatskoj, a kao svjedok odbrane, on bi trebalo da se pojavi 25. marta. Božidar Vučurević je bio član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke i predsjednik Kriznog štaba opštine Trebinje. Optuženi je u podnesku naveo da mu je ovo svjedočenje važno, jer Vučurević "može da potvrdi da protjerivanje muslimana ili Hrvata sa područja pod kontrolom Srba nikada nije bila politika SDS". Karadžić ističe da Krizni štab Trebinja, koji je vodio SDS, "nije preduzeo nikakve korake da protjera muslimane". U odvojenom podnesku, Karadžić je zatražio privremeni transfer u Hag Ljubiše Borovčanina, koji je u vrijeme ulaska srpskih snaga u Srebrenicu, u julu 1995, bio komandant združenih snaga jedinica MUP podređenih Dinskom korpusu Vojske RS. Borovčanin je u tribunalu proglašen krivim za pomaganje i podržavanje istrebljenja, progone, prisilno premještanje i ubistvo i osuđen na 17 godina zatvora. Borovčanin je jedini od sedmorice bivših visokih vojnih i policijskih ofičira RS koji se nije žalio na prvostepenu presudu, koja je u predmetu "Popović i drugi" izrečena u junu 2010. U novembru 2011. je prebačen na izdržavanje kazne u Dansku. Borovčanin bi u Karadžićevu odbranu trebalo da svjedoči u maju. Karadžić očekuje da on potvrdi da "nije postojao plan egzekcuije zarobljenika iz Srebrenice za koji je on znao", te da "razdvajanje muškaraca u Potočarima, kako je on to razumio, nema nikakve veze sa bilo kakvim planom da se oni pobiju". Očekuje se da Borovčanin posvjedoči da je do incidenta u skladištu u Kravici, gdje su, prema optužnici, snage vojske i policije RS 13. jula 1995. ubile više od hiljadu srebreničkih muslimana, "došlo odmah nakon ubistva srpskog policajca i nije se dogodio s namjerom da se unište muslimani kao grupa". Borovčanin bi, takođe, trebalo da posvjedoči o svojim "kontaktima sa nadređenima i o događajima vezanim za pad Srebrenice". Karadžić ističe da ga Borovčanin "nikada, usmeno ili pismeno, nije informisao o ubijanju zarobljenika".