Sarajevo: Grad u kojem je ubijena Hipokratova zakletva

U Sarajevu je na razne načine stradalo 460 ljekara, navedeno je u nepotpunom spisku sarajevskih ljekara srpske nacionalnosti koji su u tom gradu ubijani , zatvarani, mučeni, maltretirani i protjerani. Kroz logore je prošlo njih pedesetak, a na desetine ih je ubijeno. Spisak je po sjećanjima i svjedočenjima preživjelih ljekara pripremio Strahinja Živak, koji je u sarajevskim logorima “Viktor Bubanj” i Centralni zatvor proveo dvije godine. Ubijeni ljekari Na tom spisku, koji je u posjedu “Glasa Srpske”, je i ugledni sarajevski ljekar Milutin Najdanović, koji je ubijen u avgustu 1992. godine, o čemu je “Glas Srpske” nedavno pisao. Njegovo tijelo sa više prostrelnih rana pronađeno je na ulazu stadiona “Koševo”. Odgovorni za ovaj zločin nikada nisu pronađeni. Tu je i doktor Milica Gutović, koja je ubijena pri pokušaju izlaska iz Sarajeva. Kako tvrde svjedoci, bačena je u Miljacku 1994. godine. Na spisku je i doktor Milica Lopandić, čija je smrt nastala pod nerazjašnjenim okolnostima 1993. godine, radiolog Živojin Savčić za koga se tvrdi da je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1994. godine, ortoped Branko Stančić koji je u decembru 1992. godine ubijen u stanu, internista doktor Milorad Tomašević za koga svjedoci kažu da je ubijen 1993. godine, doktor Gojko Šurbat koji je takođe ubijen... Mnogi od uglednih ljekara prošli su kroz Centralni zatvor, u kome je pet mjeseci proveo i prof. dr Marko Vuković. Ovaj bivši potpredsjednik Poslovodnog odbora hirurških klinika i šef Odjeljenja na Traumatološkoj klinici u Sarajevu “Glasu Srpske” je ispričao u kakvom su strahu ljekari živjeli poslije ubistva doktora Najdanovića i drugih nerazjašnjenih smrti njihovih kolega. - Pričalo se o ubistvu doktora Najdanovića. Poslije toga zavladao je veliki strah među ljekarima. Prije toga ranjen je i doktor Boriša Starović. Ranjen je u rame, a prema analizi, očigledno je bilo da je pucano sa nekog nebodera i to tamo gdje je stanovao. Ubrzo je poginuo i doktor Ranko Šurbat. Prema onome što mi je rekao njegov brat Gojko, takođe ljekar, bio je ubijen. Rekao mi je da na njegovu terasu metak nikako nije mogao zalutati - svjedoči dr Vuković. Hapšenja Iz svoje kuće u Centralni zatvor dr Vuković odveden je 2. januara 1994. godine u pola dva ujutro, bez povoda i razloga. - Spavao sam u kući i negdje oko pola dva noću čula se lupa na vratima i poziv: Otvorite, policija. Otvorio sam i ušla su petorica. Јedan mi je držao upereno svjetlo u lice, drugi oružje u tijelo, a ona trojica su se razletjela po kući. Poveli su me u stan doktora Igora Sabljaka koji je Hrvat. Izveli su ga iz stana i u ista kola nas strpali i poveli na Drugu internu kliniku. Tražili su doktora Nemanju Veljkova. Doktora Dejana Kafku su uhapsili na ulici na Dolac Malti, a doktora Medića, čijeg se imena ne mogu sjetiti, a radio je kao ginekolog, uhvatili su u kući - kazao je Vuković. Protiv njega je podignuta optužnica po kojoj se teretio za “genocid, slabljenje odbrambene moći RBiH, napuštanja vojne obaveze”. Dodaje da su ljekari u Sarajevu umirali pod nerazjašnjenim okolnostima. To je među Srbima izazvalo veliki strah. Ovo potresno svjedočenje doktora Vukovića samo je dio onoga kroz šta su prošli sarajevski Srbi u ratu. Veze Doktor Vuković kaže da su sva ova ubistva, maltretiranja i šikaniranja bila naručena. - Vjerujem da su oni koji su izvršavali zločine “Ševe”, Ćele, Prazina imali direktan prohod do vrhova muslimanske vlasti, a naročito do Ejupa Ganića i Alije Izetbegovića. Naloge za ubistva ne znam da li su davali, ali ničim nikada nisu ni pokušali spriječiti da se ta ubistva ne dešavaju. Vjerujem da je bilo naloga, ali o tome se ćuti - kaže Vuković.