Akaši: Nije utvrđeno ko je kriv za Markale

Bivši specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za bivšu Јugoslaviju Јasuši Akaši potvrdio je pred Haškim tribunalom da nije bilo moguće utrditi ko je kriv za slučaj “Markale 1” 1994. godine, te da je zaključak glasio da je granata mogla doći ili sa položaja snaga vlade u Sarajevu ili sa srpskih položaja, prenose agencije. Govoreći o slučaju koji je doveo do pritiska na Republiku Srpsku i medijske optužbe da su Srbi ispalili granatu, Akaši je precizirao da je nakon eksplozije na Markalama 5. februara oformio eskpertsku komisiju u koju je ušlo pet balističara - dva člana iz zemalja koje su podržavale vladu Alije Izetbegovića i dva iz zemalja koje su bile sklone srpskom rukovodstvu, te da je predsjednik komisije bio Kanađanin. - Proučeni su svi aspekti pada minobacačke granate, ali nije bilo moguće utvrditi odakle je došla - potvrdio je Akaši. Јapanski dilomata je na suđenju nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću istakao da su i neki strani faktori bili zainteresovani da se rat produžava i da se ne održe mnogobrojni prekidi vatre u BiH. Akaši nije želio da direktno odgovori na Karadžićevo pitanje kojim stranim i domaćim silama nije odgovoralo da se okonča rat u BiH, rekavši da nije u mogućnosti da to učini i da je mnogo faktora uticalo na to da se rat vodi. Akaši, koji je bio specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za Balkan od januara 1994. do novembra 1995, započeo je svoj iskaz kao svjedok odbrane riječima upućenim Karadžiću da su njih dvojica "provela veoma teško vrijeme u bivšoj Јugoslaviji". On je rekao da su osnovni problemi sa kojima se UNPROFOR suočavao u bivšoj Јugoslaviji uzrokovani nedostatkom jedinstva u SB u kome su preovladavala bar tri različita mišljenja o radu misije UN. "Naš rad je bio veoma težak i protivuriječan, ali ipak je bio rukovođen smjernicama generalnog sekretara (UN) i trudili smo se na terenu da ispunimo svoje dužnosti", rekao je Akaši. On je naveo i da je tadašnji generalni sekretar UN Peres de Kuljear imao "ozbiljne sumnje" u to da svjetska organizacija treba da pošalje misiju za očuvanje mira u uslovima dok bjesne sukobi. "Savjet bezbjednosti djelovao je na osnovu kompromisa i rezolucije. Predsjedničke izjave koje je usvajao bile su dvosmislene zbog čega je bio otežan rad mirovnjaka na terenu", rekao je Akaši. "U izvjesnom smislu evropske zemlje su izvršile pritisak da se UN uključi", ukazao je Akaši i dodao da su "Evropljani htjeli da smanje priliv izbjeglica i vlade su morale da učine nešto". Karadžić je upitao svjedoka da li se sjeća da je rukovodstvo Srba iz BiH bilo puno entuzijazma u pogledu mirovnih pregovora u Ženevi, dok druga strana nije, Akaši je potvrdno odgovorio, dodajući da je u depešama to i pisao. Akaši je rekao da je demilitarizacija zaštićenih zona bila jedno od glavnih pitanja za mirovnu misiju, uključujući i Srebrenicu, jer je to bilo ključno za očuvanje mira. Akaši je ranije zatražio da se njegovo svjedočenje obavi na sjednici zatvorenoj za javnost, ali, kako je naveo, ne iz bezbjednosnih razloga već zbog pogrešnog interpretiranja njegovih izjava u medijskim izvještajima u prošlosti. Takođe je naveo da bi, bez prisustva javnosti, njegovo svjedočenje bilo "potpunije i iskrenije". Tužilac se usprotivio takvom zahtjevu jer to nije u skladu sa pravilima Tribunala, a u skladu sa odlukom pretresnog vijeća, Akaši daje iskaz na sjednici otvorenoj za javnost. Akaši je bio svjedok odbrane na suđenju hrvatskom generalu Anti Gotovini u septembru 2009. godine.