Bošnjačke vlasti kažnjavale izlazak civila i vojnika iz Srebrenice?

U jednom od dokumenata, pod oznakom "strogo povjerljivo" od 17. juna 1995. godine, navodi se da zastupnik komandanta 28. divizije takozvane Armije Republike BiH Ramiz Bećirović obavještava komandu 285. lake brigade iz Žepe da su, osim izdatih naredbi o sprečavanju vojnih lica i civila u napuštanju demilitarizovanih zona, sve učestaliji odlasci manjih grupa u pravcu Kladnja i Tuzle i prema Srbiji. "Potrebno je preuzeti sve neophodne operativne mjere preko organa vojnih bezbjednosti brigade i u saradnji sa stanicom javne bezbjednosti Žepa s ciljem sprečavanja vojnih i civilnih lica da napuste slobodne prostore Srebrenice", navodi se u naredbi Bećirovića. Sve službe bezbjednosti, piše u naredbi, dužne su da sva vojna i civilna lica koja bez odobrenja stignu u Žepu liše slobode, razoružaju i o tome odmah izvijeste komandu divizije radi slanja obezbjeđenja za prinudan povratak takvih lica u Srebrenicu, prema kojima će se odmah preduzeti odgovarajuće represivne mjere. Da su bošnjačke snage u Srebrenici bile do zuba naoružane, iako je demilitarizovanu zonu čuvao UNPROFOR, svjedoče i navodi iz izvještaja nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Armije BiH Rasima Delića u kojima pred poslanicima Skupštine BiH 1996. godine objašnjava uzroke pada Srebrenice, u kojem stoji da je vojni vrh u aprilu 1994. godine počeo da dotura materijalno-tehnička sredstva u enklavu. "Tri grupe su u jesen 1994. godine prenijele određenu količinu naoružanja, opreme i sredstava veze. Ovaj način bio je veoma spor i rizičan, te smo tražili način da ponovo otvorimo vazdušni most koji je postojao u prvoj polovini 1993. godine", navodi Delić.