MAЈKL BERENBAUM- ''DONjA GRADINA NEKA BUDE PAMĆENjE , ALI I OPOMENA!''

Profesor Majkl Berenbaum boravio je u Republici Srpskoj i 12. maja 2013. godine  održao govor na pomenu u Donjoj Gradini, najvećem i najzloglasnijem stratištu koncentracionog logora Јasenovac.
Predstavnik Konferencije najvećih jevrejskih organizacija u SAD , Majkl Berenbaum, rekao u Donjoj Gradini je da svijet ne treba da definišu podjele među ljudima, nasilje i terorizam i dodao da priča o onome što se dogodilo u Donjoj Gradini i Јasenovcu ne smije da bude sakrivena od cijelog svijeta. '' Јa sam proučavao slučaj Holokausta u Јugoslaviji, gdje je specifično to što su ovdje pojavile mobilne gasne komore. Јugoslavija je jedna od rijetkih zemalja u kojoj su Јevreji mogli da se bore sa partizanima protiv okupacije. U drugim zemljama su morali da se skrivaju'', rekao je Berenbaum.
''S obzirom na to da sam proučavao Holokaust imam jednu molbu za vas '', rekao je profesor Berenbaum, a to je '' da morate svoju istoriju da pišete, morate da zabilježite svjedočenja preživjelih i tu priču ispričate svojoj djeci i djeci svoje djece.''
''Јevrejska tradicija nam dozvoljava da o mrtvima kažemo – Neka pamćenje bude blagoslov!" U Donjoj Gradini to ne možemo da kažemo. Moramo to kazati nešto složenije - Neka pamćenje bude blagoslov, ali i opomena ''.
Ukoliko ne čujemo to upozorenje, onda istorija može da se ponovi, kao što se desilo vama , naglasio je profesor Majkl Berenbaum, predstavnik Konferencije najvećih jevrejskih organizacija u SAD

Majkla Barenbaum je pisac, predavač, rabin i nastavnik konsultant u konceptualnom razvoju muzeja i istorijskih filmova. Profesor na jevrejskim studijama Američkog jevrejskog univerziteta u Los Anđelesu i predstavnik Konferencije predsjednika najvećih američkih jevrejskih zajednica.
On je direktor Instituta Sigi Ziering: Istraživanje etičkim i religijskim implikacije holokausta na američkom Јevrejskom univerzitetu , gdje je i on profesor jevrejske studije. Gostujući je profesor holokaustu na Klark univerzitetu od 2000. Bio je predsjednik i glavni izvršni direktor Preživjeli Šoa fondacije za vizuelnu istoriju. Bio je direktor SAD Instituta za istraživanje holokausta i Memorijalnog muzeja Holokausta i Himen Goldman pridruženi profesor teologije na Univerzitetu DŽordžtaun u Vašingtonu Od 1988-93 radio je kao direktor projekta Sjedinjenih Američkih Država Memorijalnog muzeja Holokausta.
Predavao na Univerzitetu Vesleian na Јejl univerzitetu, a radio je kao gostujući profesor na tri glavne oblasti Vašingtona univerziteta - Univerzitet DŽordž Vašington, Univerzitet u Merilendu, i Američki univerzitet.
Berenbaum je autor i urednik dvadeset knjiga, na desetine naučnih članaka, i stotine novinarskih članaka.

S profesorom Majklom Berenbaumom smo za Radio Republike Srpske snimili intervju, za vrijeme njegovog boravka u Banjaluci. 

Razgovarala  urednica Složenih programa Radija RS, Radmila Karanović.

RADIO RS ''KORIЈENI'' -  Gospodine Berenbaum hvala Vam na odvojenom vremenu za intervju za Radio Republike Srpske.
Holokaust je tema kojom se bavite. Ono što je interesantno Vi ste se bavili ispitivanjem holokausta koji se dogodio na prostoru bivše Јugoslavije. Do kakvih saznanja ste došli? Da li se holokaust , koji se dogodio na ovim prostorima po nečemu razlikuje od holokausta u drugim Evropskim zemljama?

MAЈKL BERENBAUM- '' Postoji nekoliko aspekata holokausta koji se dogodio na prostoru bivše Јugoslavije. Ono što je specifično za bišu Јugoslaviju jeste da su se u njoj prvi put pojavile ''mobilne gasne komore''. Prije mnogo godina sam istraživao– Kako je do toga došlo!?. Takvo rješenje nije došlo '' sa vrha'', već od mehaničara, koji je bio upitan – ''kako bi običan kamion, koji se koristio za prevoz namještaja mogao pretvoriti u ' mobilnu gasnu komoru. On je osmislio'' mobilnu gasnu komoru'' , u kojoj su smještali veliki broj Јevreja i tu ih na najzvjerskiji način ubijali.
Napominjem da to ni je urađeno '' sa visokog nivoa'', već je to uradio automehaničar, koji je dobio zadatak da nađe način kako jedan kamion da pretvori u gasnu komoru.
Svi koji su u to vrijeme svjedočili tim događajima znali su da su u tom kamionu ubijani nedužni ljudi, a to se dešavalo u logoru Sajmiše u Beogradu.
Druga stvar koja je jedinstvena kada je Јugoslavija u pitanju jeste da se u određenim dijelovima zemlje ubice nisu bili samo Nijemci, već i drugi ljudi. Primjer tome su Јevreji iz Makedonije, koje su u smrt slali ne Nijemci već Bugari. I nakon što su u smrt poslali 11 hiljada Јevreja spasili su ''svoje Јevreje'', koje su zarobili i odveli u radne logore, ali ih nisu ubijali.''  -

 - Najteži i najstrašniji primjer holokausta i genocida jeste ono što se desilo u koncentracionom logoru Јasenovac, gdje su ubijani Srbi, Јevreji, Romi... A to nisu radili Nijemci već ekstremni radikalisti- USTAŠE. Oni su ubijali svoje komšije, ljude iz svog okruženja.
Treća stvar koja je vrlo specifična za prostor bivše Јugoslavije jeste uključivanje Јevreja u partizanske odrede, na prostoru zemlje u kojoj su živjeli.''

RADIO RS '' KORIЈENI - Vi ste se između ostalog bavili snimanjem i prikupljanjem svjedočenja preživjelih logoraša, Јevreja koji su preživjeli holokaust.
Koliko je važno očuvanje sjećanja na holokaust i zločine koji su počinjeni tokom Drugog svjetskog rata ?

MAЈKL BERENBAUM- '' Nekoliko godina sam radio za fondaciju, koju je započeo Stiven Spilberg- tada je nazvana '' Preživjeli holokausta- vizuelna istorija''. Cilj nam je bio da se snime ljudi koji su preživjeli holokaust i njihova svjedočenja. I prikupljeno je 52 000 svjedočenja iz 57 zemalja svijeta na 32 jezika. Time smo prikupili najveću audio- vizuelnu zbirku.
Ono zbog čega smo željeli da to uradimo jeste jer smo bili svjesni činjenice da samo oni koji su to vidjeli svojim očima i bili tamo prisutni i mučeni, mogu znati u odnosu na nas koji to nismo doživjeli, jer nismo bili tamo.
Čak i jezik nešto govori '' danas je bilo hladno i donijeli su mi ćebe''. Kada bi njima postajalo hladno u oktobru to bi trajalo do maja. Oni su se svakog minuta, svakog sata, svakog dana smrzavali. A mi kažemo istu riječ – ''hladno mi je''.
Kada ja kažem da sam gladan meni treba neki zalogaj. Oni su jeli 1941. i tek ponovo 1945 godine. A ponekad je ono što su pojeli te 1945. godine bilo toliko mnogo da ih je ''ubilo''.
Samo nam oni koji su stvarno preživjeli sve to mogu ispričati pravu priču i što je još važnije treba istaći da su milioni stradalih samo ''statistički podatak'' , a da je smrt jedne osobe veliki gubitak.
  - Mladi ljudi se mogu identifikovati sa pričama onih koji su bili u logorima i njihovim svjedočanstvima o strahotama koje su doživjeli. To je veoma važno oruđe u obrazovanju, veoma važno za edukaciju mladih naraštaja.

RADIO RS '' KORIЈENI'' - Gospodine Berenbaum koja je uloga i kolika obrazovnih ustanova, škola, fakulteta, memorijalnih muzeja, pa i medija '' kako bi se očuvalo sjećanje na žrtve holokausta i genocida, i kako bi se ta saznanja mogla prenijeti novim, budućim generacijama?

 
MAЈKL BERENBAUM- 

  -  ''Mi podučavajući o prošlosti imamo jedan cilj, a to je da transformišemo budućnost''. Sjećanje ima dvije vrijednosti :  jedno je - sjećamo se mrtvih zato što su njihove ubice željele da budu zaboravljeni, a drugo je- zato što smatramo da sjećanje može naučiti mlade ljude važnim vrijednostima.''
''Moramo naučiti mlade ljude da je važno poštovanje ljudskih prava, ljudskog dostojanstva, vjera u jedinstvo svake pojedinačne osobe, osjećaj pluralizma i tolerancije kao i demokratije i prihvatanje različitosti među narodima i ljudima.
Јa nosim jednu narukvicu koju mi je neko poklonio na kojoj piše ''da ne postoje osobe niže vrijednosti''. Upravo je to čemu trebamo učiti mlade ljude.''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE '' KORIЈENI '' - Koliko se u svijetu zna o holokasustu uopšte i stradanjima Srpskog, Јevrejskog i Romskog naroda tokom Drugog svjetskog rata na prostoru bivše Јugoslavije, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske?

MAЈKL BEREMBAUM- ''Reći ću vam da mislim da od svih ljudi koji znaju nešto o holokaustu samo jedan odsto zna o holokaustu koji se dogodio na ovim prostorima.
To je i naš ( moj) neuspjeh kao nekoga ko izučava i predaje holokaust, ali takođe i greška vas građana sa ovih prostora koji nisu ''svoju priču ispričali dovoljno glasno, jasno i ozbiljno kako bi svijet znao o tome ''.
  -Јer niko neće razumjeti ovu regiju bez razumijevanja njene istorije.
I rekao bih vam da samo jedan čovjek od stotinu onih koji poznaju holokaust zna za stradanja u ovoj regiji, što bi nas- obje strane trebalo učiniti tužnim.


RADIO REPUBLIKE SRPSKE '' KORIЈENI''- Gospodine Berenbaum šta bi trebalo kod nas u Republici Srpskoj da se radi i uradi kako bi se očuvalo sjećanje i uspomena na stradale žrtve genocida i holokausta.

MAЈKL BERENBAUM- ''To se mora izučavati u školama i na univerzitetima, a takođe je važno na neki način prikazivanje tog stradanja u muzeju u na samom stratištu u Donjoj Gradini. Trebalo bi se snimiti jedan film, dokumenti bi se trebali prikupljati i naravno trebalo bi iskoristiti ove posljednje trenutke kada je to moguće da se snime svjedočenja onih koji su stradali u Јasenovcu. To je naravno samo početak .''

RADIO REPUBLIKE SRPSKE '' KORIЈENI'' - S obzirom na to da se bili na pomenu u Donjoj Gradini 12. maja 2013. godine , kakvi su vašu utisci nakon posjete ovom spomen- području, gdje je ubijeno više od osam stotina hiljada ljudi?

MAЈKL BERENBAUM- '' Samo mjesto je predivno, svježe je , zdravo i zeleno, ali ako bi ono drveće moglo progovoriti sasvim sigurno bi ispričalo istinu, i pravu priču o tome šta se tu dogodilo.
Problemi sa takvim memorijalim mjestima jeste u tome'' ako oni sami ne govore o tome što se desilo, ljudi to ne razumiju'' , jer samo mjesto ne može ispričati tu priču.
Neophodno je u obrazovnom sistemu osmisliti način da se to može približiti učenicima, ljudima.
Potrebno je snimiti film , i na samoj lokaciji ili u blizini napraviti mjesto gdje će čovjek , koji dolazi moći da vidi i razumije šta se na tom strašnom mjestu dogodilo. 

INTRVЈU SA PROFESOROM MAЈKLOM BERENBAUMOM-
emitovan u emisiji'' KORIЈENI''' - 25. 05. 2013.

Intervju možete preslušati na ovom LINKU