Koje legende i simbole krije biljka magnolija?

U proljeće 1740. godine u francuski grad Nant iz Amerike je stigla posebna pošiljka: velika magnolija, biljka koja je u Evropi bila malo poznata. Našla se u obimnom tovaru jednog trgovca koji je putovao iz Amerike u Evropu. U Nantu su biljku odmah prepoznali, jer ju je već opisao i nacrtao botaničar Plumije, koga je još Kralj Sunca, Luj 14, slao da po svijetu istražuje biljke i za prekrasni versajski vrt prikuplja najljepše vrste. Prilikom boravka u Americi, Plumije je biljci dao ime magnolija , u znak uspomene na Pjera Magnola, direktora Botaničke bašte u Monpeljeu. Biljka koju je trgovac donio u Nant, bila je velika magnolija, jedna od oko osamdeset vrsta koje rastu u Srednjoj i Sjevernoj Americi, kao i u Kini i Јapanu.
Magnolija je u svom prirodnom staništu zimzeleno drvo i lišće na njemu može da stoji godinama. Mesnato je i sjajno, i u kišnom periodu čuje se kako kišne kapi dobuju po njemu. Biljka cvjeta od maja do septembra. Cvjetovi se pojavlju isključivo na magnolijama koje su starije od deset godina. Drvo magnolije može da naraste čak do dvadeset i više metara. Poznati su i neki primjerci magnolije koji su visoki i četrdeset metara! Stablo je pravo i sivkasto-smeđe boje.
Magnolija je bila omiljena biljka engleske književnice, Vite Sakvil-Vest, koja je tokom putovanja u Ameriku, između ostalog, napisala:
„Udisala sam miris magnolije punim plućima i držala otvorene prozore tokom noći za razliku od Indijanaca koji se plaše da spavaju pod magnolijom dok je u cvijetu.”
Cvjetove magnolije Vita Sakvil-Vest opisala je kao bijele golubove koji su sletjeli na sjajne listove tamnih zelenih tonova.
„Unutrašnjost svakog cvijeta kao da je od nekakvog gustog bjeličastog krema. Ne bi ih trebalo nazivati bijelim cvjetovima, budući da su cvjetovi magnolije boje slonove kosti... A boja slonovače i mekoća krema uz miris limuna koji se širi naokolo, čini je neodoljivom...” - pisala je Vita Sakvil-Vest.
Kao i mnoge biljke, tako i magnolija označava određeni simbol, takoreći - poruku. Ukoliko je njen cvijet bjeličast, znak je nevinosti. Ako je cvijet magnolije ružičast, onda označava stidljivost i najčešće se poklanja devojkama koje još nisu upoznale pravu ljubav. Međutim, ponekad se dešava da magnolija prerano procvjeta. Smatra se da je to znak da je vlasnik biljke zbog nečega uznemiren i nestrpljiv.
Postoje i legende koje govore nešto sasvim drugačije. Pripovijeda se da magnolije djevojkama poklanjaju samo nevjerni i lakomisleni mladići koji ovim cvijetom šalju poruku da im ne treba vjerovati.
„Uzmi cvijet, ali se u mene ne uzdaj!”, poruka je koju navodno nosi magnolija.

Izvor - “Politikin zabavnik”