Medaljoni u vremenu: Lazo Delić kao urbana legenda

PRIPREMIO: S. Podgorelec Bijaše – na 'svoju ruku', a imao veliku pamet. Poštovanje mu iskazivah još za života, a u nekoliko navrata i u našem dokumentarnom radio-serijalu. Pred Drugi svjetski rat bijaše On 'bonvivan', bogataš sa 'glaze-rukavicama' i u 'geštraft-odijelu'. Gotovo četvrtina tadašnje Gospodske ulice (Herren-Gasse, odnosno Kralja Alfonza) bila je pod Lazinim 'gubernatorstvom'. Na ovaj ili onaj način. Ugledni Banjolučanin, Herbert Vinkler (Herbert Winkler) – Kini, unuk banjolučkog grofa-kontea Đanvita Del Mestrija (Gianvito Del Mestri) preminuo je marta 2010. u Nirnbergu, a 2007. mi je poslao svoje sjećanje na Lazu Delića koje prenosim... „ Kiša pada, a on na glavu stavio vreću, pa mu kao fišek stoji na glavi. Sjećam ga se kao eremita (pustinjak, op.S.P.) koji u kolibi koja se nalazila idući Delibašinom Selu (Trapistima, op. S.P.) nakon pruge na lijevoj strani, živi okružen svojim vjernim psima. Ide Lazo za taljigama koja vuku dva...vola. Nikada nije studirao matematiku, ali je bio vrhunski instruktor iz tog predmeta. Sestra mu je bila Mara Borovnica supruga arhitekte Stojana Borovnice, stanovali su u Gospodskoj, na sredini, idući prema Hipotekarnoj banci. Borovnica je projektovao i uradio statiku za kuću dr. Đorđa Bukinca koji je prije Drugog rata bio gradski fizikus. Našeg dobrog Lazu, koji je više vjerovao psima nego ljudima, (pametan je on bio) sretah kad god bih nedjeljom išao u crkvu u "Trapiste", u samostan „Marija Zvijezda“. Narečeni Lazo Delić bijaše poliglota, polihistor, izvorno je čitao 'Kur'an' (pisan arabikom) ali i tektove pisane hebrejskim. Besprijekorno je govorio njemački, talijanski i francuski jezik. Kao predratni veleposjednik 'drznuo se' čestitati rođendan 'izvjesnom' Adolfu. Ništa strašno – no 'izvjesni Adolf' iz Trećeg Rajha našem Lazi otposla pismo -zahvalnicu. Koju je Lazo – čuvao, ali i pokazivao znatiželjnima. Lazine ruke kroz rat ostadoše čiste, ali 'zahvalnica' nije zaboravljena – pa Lazo (poslije Rata i nacionalizacije) iznese 'gaće na štapu'. A šezdesetih godina 20. vijeka Lazo je (sa sve kerovima i taljigama) povremeno bio i neslužbeni 'čičerone' (turistički vodič) strancima koji su posjećivali Banjaluku.