Kojić: Popis srpskih žrtva rata

Kojić je istakao da je u elektronsku bazu podataka do sada uneseno 9. 469 dokumenata, a u karton žrtve podaci za 5.747 stradalih lica srpske nacionalnosti. Kojić u intervjuu Srni naglašava da se projekat odvija u dva pravca - jedan je softverski, koji podrazumijeva izradu elektronske baze, a drugi je pisani, koji obuhvata izradu kartona za svaku žrtvu po opštinama, odnosno mjestu i vremenu stradanja. "Naša namjera je da ovim popisom, na osnovu argumenata i nepobitnih dokaza, pokažemo da su Srbi, i te kako, bili stradalnici u proteklom ratu, kao i da zaustavimo manipulacije srpskim žrtvama, koje se ogledaju u umanjivanju njihovog broja, ali i u načina stradanja", poručuje Kojić. Republički centar ovaj projekat provodi u saradnji sa Ministarstvom rada i boračko-invalidske zaštite i MUP-om Republike Srpske, nevladinim organizacijama i drugim relevantnim institucijama. Kojić upozorava da Republika Srpska nikako ne može biti zadovoljna procesom traženja nestalih lica i procesuiranja ratnih zločina, kao ni radom Instituta za nestala lica BiH, jer je riječ o pristrasnom i selektivnom radu Suda i Tužilaštva BiH. "Kada već postoje, ove pravosudne institucije napokon treba da počnu da rade na utvrđivanju istine i procesuiranju odgovornih na osnovu dokaza i argumenata, a ne tako da iskrivljenu sliku o zločincu i agresoru na prostoru bivše Јugoslavije prihvataju kao jedinu istinu", ističe Kojić. On upozorava da svaki pokušaj da se zaustave manipulacije žrtvama rata i ocjena da se ne procesuiraju zločini nad Srbima - odmah karakterišu kao "pritisak" na "nezavisno pravosuđe". Kojić napominje da glavni tužilac BiH Goran Salihović uporno izbjegava sastanak sa delegacijom Tima za korodinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih lica Republike Srpske. "Salihović za sve ima vremena, osim da u direktnom sučeljavanju objasni neobjašnjive poteze kada je riječ, kako o neprocesuiranju zločina nad Srbima, tako i brojnim problemima u procesu traženja nestalih", precizira Kojić i navodi da je sa Salihovićem "imao neugodan razgovor", i da riječi koje je glavni tužilac koristio u toj komunikaciji "nikako ne priliče čovjeku koji obavlja ovako odgovornu funkciju". Kojić zamjera Tužilaštvu BiH da se ponaša "komotno" kada je riječ o informacijama koje se odnose na grobnice sa posmrtnim ostacima ubijenih Srba, jer kako drugačije objasniti činjenicu da podaci o tome postoje po godinu dana i više, a Tužilaštvo BiH ne izdaje naredbe za ekshumaciju? Ni rad Instituta za nestala lica BiH ne može dobiti prolaznu ocjenu, smatra Kojić i naglašava da niko ne može biti zadovoljan urađenim, pogotovo ne porodice nestalih iz Republike Srpske, koje neprestano ukazuju na zastoj u tom procesu. Kojić se nada da bi Radna grupa za preiuzimanje uloge suosnivača Instituta mogla da stvori mogućnosti za značajniju ulogu institucija Republike Srpske prilikom izbora kadrova na svim nivoima u Institutu. Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica istraživanjem je došao do podataka koji demantuju dosadašnje navode o broju stradalih Bošnjaka u Srebrenici. Kojić ističe da o konkretnim imenima i brojkama ne može govoriti, jer se ovi podaci koriste u procesima koji se vode pred Haškim tribunalom, tako da bi njihovo javno objavljivanje ugrozilo odbranu srpskih optuženika u Hagu. "Događaji u Srebrenici se maksimalno zloupotrebljavaju, a imena i prezimena Bošnjaka, koja su uklesana u Memorijalnom centru Potočari, s pravom se mogu dovesti u pitanje. Prije svega, sa stanovišta već poznatih slučajeva koja nisu u vezi sa stradanjem u julu 1995. godine", izjavio Kojić u intrevjuu Srni. Centar namjerava da analizara i uporedi popodatke iz raspoloživih evidencija, odnosno prijeratne baze građanskih stanja, zatim nove baze CIPS-a, baze Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, Međunarodne komisije za nestala lica /ICMP/, Izvještaja Komisije Vlade Srpske za istraživanje događaja u i oko Srebrenice iz jula 1995. godine, podatke iz evidencije 28. divizije Armije BiH, kao i druge dostupne spiskove. "To je zahtjevan posao, a cilj je da se precizira ko je poginuo u borbama prilikom proboja - što prema međunarodnom pravu predstavlja legitimni vojni cilj, zatim ko je evidentiran i registrovan u bazi CIPS-a, što znači da su neki ljudi živi, a vode se kao nestali ili stradali u Srebrenici, te ko su lica koja su stradala prije jula 1995. godine", napominje Kojić. On upozorava da se imena i prezimena pojedinih ljudi sa određenih spiskova ponavljaju dva puta u evidenciji nestalih i ubijenih, a ima i slučajeva da neka imena nisu ni evidentirana u prijeratnoj bazi građanskih stanja. Kojić ocjenjuje da je saradnja Republike Srpske sa advokatskim timovima odbrane haških optuženika iz Republike Srpske svakodnevna i izuzetno korektna. "Sva dokumentacija kojom raspolaže Centar na raspolaganju je, ne samo timovima odbrane optuženih u Hagu, nego i advokatima koji zastupaju optužene za ratne zločine pred Sudom BiH, kao i drugim pravosudnim institucijama u BiH", navodi Kojić. On tvrdi da advokatski tim generala Ratka Mladića još nije dobio dokumentaciju iz banjalučke kasarne "Kozara", jer Ministarstvo odbrane BiH nije voljno da im izađe u susret. "Ovaj slučaj još jednom potvrđuje praksu da se ne biraju sredstva da bi se Srbima uskratila svaka vrsta pravne pomoći. Očigledno je da se odbrani želi uskratiti dokumentacija koja može poslužiti da se general Mladić amnestira odgovornosti po pojedinim tačkama optužnice", zaključuje Kojić u intrevjuu Srni.