Al Koš: Asirski hrišćani čekaju džihadiste
Mraima Mansur, na čelu noćne patrole asirskih hrišćanskih boraca u gradu Al Koš, djeluje nervozno. Za pojasom mu je zadjenut nož, njegove velike zelene oči su zakrvavljene. Oko njega sjede njegovi ljudi, držeći zastarjelo oružje i pijući jako zaslađen čaj. Razgovor se vodi o izdaji. Početkom avgusta, kada su se kurdske pešmerge povukle zbog nadiranja Islamske države na hrišćanske gradove, Mraima i njegovi ljudi su ostali, ne znajući da li će i Al Koš biti napadnut. Borci ID su bili samo nekoliko kilometara južnije. Skoro svi stanovnici su pobjegli, plašeći se najgoreg. “Imali smo 70 ili 80 ljudi koji su ostali i bili straža na planini, iz različitih lokalnih stranaka, borci, muškarci sa pištoljima. Plašili smo se da će lopovi doći u prazan grad“, priča Mraima.
Al Koš, gradić sa oko 6.000 ljudi, asirskih hrišćana, nalazi se na padini s pogledom na cijelu ravnicu Ninava. Ljudi su sada oprezno vraćaju mada je linija fronta udaljena samo 15 kilometara. Na ćošku, jedan jedini trgovac nudi svoju robu ispred zatarabljenog bazara. Popodnevna crkvena zvona i po neko vozilo su jedino što narušava tišinu. Manastir Raban Hormizd, izgrađen u 7. vijeku na liticama iznad grada, zatvoren je zbog bezbjednosne situacije.
Povlačenje pešmerga
U gradu se osjeća napetost. Nekoliko kontrolnih punktova pešmergi na putu između Al Koša i linije fronta nedaleko od grada Tel Iskof. Mraima je sa svoje osmatračnice vidio kako se pešmerge povlače: “Video sam automobile i tenkove kako se povlače iz Tel Iskofa do Dohuka“, kaže on. “Kada smo to vidjeli, rekli smo našim porodicama da bježe, jer više nije bezbjedno.“ Sada su hrišćanski borci, u maskirnim uniformama i zarđalim vozilima, odlučni da zaštite svoj voljeni grad, znajući da nisu dorasli borcima ID. Građanima kažu da ostanu na oprezu i prate znake povlačenja pešmergi. “Ako vidim da se povlače, znam da dolazi ID, tako da je to dobar alarmni signal“, kaže on. “Ako nas ostave, šta možemo da uradimo? ID će nas pobiti, bez oružja smo.“
Drevno hrišćansko groblje u Al Košu
Hemin Havrami, koji je na čelu kancelarije za odnose sa inostranstvom Demokratske stranke Kurdistana, kaže da je ID nadmoćniji od pešmergi zbog oružja koje ima. Asirski demokratski pokret ima oko 100 boraca, a i 2.000 dobrovoljaca su spremni da se bore, kao i snage različitih hrišćanskih partija. Oružje je kupljeno privatno ili dolazi iz Asirskog demokratskog pokreta i od njihovih pristalica, kažu lideri. U tako maloj zajednici, glasine se brzo šire. Taer je Mraimaov tast.
Tokom ručka u njihovoj kući kaže: “Јuče su ljudi vikali da napustimo svoje domove, ali to su bile samo glasine.“ On gleda u zemlju i razmišlja glasno: “Niko ne zna zašto ID nije došao, možda zato što smo u planinama. Ali mi smo još uvijek uplašeni, u svakom trenutku nas mogu napasti.“
Selo protiv Islamske države
Vadah Sabih, đakon u lokalnoj crkvi Svetog Đorđa, naginje se i šapuće reporteru DW, kao da se moli na svom drevnom jeziku. “Tokom vijekova, mnogo puta smo Al Koš branili od različitih neprijatelja, ali sada je to nemoguće“, nastavlja on tiho, “vojska ne može da se izbori sa džihadistima, a kako će onda malo selo? ISIL se prodao đavolu.“
Hrišćani su ljuti što ih tjeraju sa njihovih drevnih teritorija – poslije mnogo vijekova, nedjelja 10. avgusta ove godine bila je prva kada se u Al Košu nisu čula zvona crkve Svetog Đorđa, kaže Vadah. Pre 2003. je bilo procijenjeno da u Iraku živi 1,5 miliona hrišćana, sada ima još oko 400.000, od kojih mnogi planiraju da odu.
Na liniji između Kurda i Arapa u Iraku, ravnica Ninava, je oduvijek bila poprište borbi, ali kada je ISIL preuzeo kontrolu nad Mosulom, etničke i vjerske manjine kažu da su bile prestravljene. Poslije masakra i protjerivanja, nove borbene snage jazida su bile postavljene za zaštitu oko mjesta Sindžar. “Јezidi u Sindžaru ne vjeruju drugima, ne vjeruju da će Kurdi ili Arapi da ih zaštite, hoće da to rade sami i da budu uključeni. Mi ne želimo da podijelimo Irak, mi samo hoćemo da budemo zaduženi za naše mjesto“, kaže Јakob Јako, poslanik Asirskog demokratskog pokreta u kurdskom regionalnom parlamentu.
Preuzimanje odgovornosti
Širom sjevernog Iraka ljudi su zastrašeni, ne vjeruju više nikome, samo svojim ljudima. Hrišćanski političari kažu da bi druge manjine u ravnici Ninava, uključujući i šabake jezide, takođe trebalo da budu u mogućnosti da se same zaštite. Ali malo je vjerovatno da će male podijeljene paravojske da pobjede ID. Potrebna im je podrška: obuka i taktička koordinacija iz Bagdada i Erbila. Oni su takođe zatražili međunarodnu zaštitu – proglašavanje bezbjednosne zone.
Mraima govori u ime mnogih kada kaže da će, ako međunarodna podrška ne stigne, “uzeti pasoš, i sa porodicom pokušati da ode u neku drugu zemlju“. Na rubu grada, dok se smrkava, asirski borci i dalje budno stražare. Mladi borac gleda u ravnicu ispod njega. U gradu se ponovo čuju crkvena zvona. Na uskim ulicama u starom centru Al Koša ljudi nose bebu na krštenje.