Britanska ambasador Denis Kif u projektu dovođenja Tačija u Beograd
Pojavljivanje njegove ambasade na spisku donatora projekta koji je predviđao dovođenje Hašima Tačija u Beograd nikoga nije ostavilo ravnodušnim. Doduše, većinu nije mnogo ni iznenadilo. Objašnjenje u britanskoj ambasadi potražio je i sam ministar spoljnih poslova Ivica Dačić, koji je želio da provjeri tačnost informacije da oni stoje iza tog projekta jedne, javnosti relativno nepoznate, nevladine organizacije. Kako je kasnije prenio u intervjuu za Politiku, rečeno mu je da ambasada ne stoji iza projekta.
Podrška sličnoj vrsti projekata i povezivanje s nevladinim organizacijama, a u nekim zemljama i protivnicima režima, obilježili su više od tri decenije dugu diplomatsku karijeru britanskog ambasadora. Naime, već prilikom prvog službovanja, u Pragu od 1984. do 1988. godine, Kif je izgradio mrežu kontakata sa tamošnjim disidentima. Prije dolaska u Beograd u junu prošle godine, četiri godine je službovao u Moskvi kao zamjenik ambasadora. Njegov boravak u Rusiji obilježile su brojne kontroverze. Tamošnji mediji otvoreno su ga optuživali da svoj diplomatski status koristi kao „dimnu zavjesu” za obavještajni rad. Gotovo da nije mogao da se kreće po Rusiji, a da ga novinari ne salijeću pitanjima o njegovim navodnim „DŽejms Bond” aktivnostima, što je on odbijao kao „neozbiljne optužbe”. O njegovom statusu u Rusiji i tome kako su ga tretirali ruski mediji bliski vlasti pisali su i britanski mediji.
Kako je u jednom tekstu napisao urednik „Sandej telegrafa” za zapadni svijet Kif je „simbol diplomatskog držanja: kulturan, prijatnog glasa, oštrog intelekta. Ima prijatelje širom istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza, gdje ima dugu istoriju izuzetnog rada u ime Britanije”. Ovaj list konstatuje i da je, „na zaprepašćenje onih koji ga poznaju, poštovani zamjenik ambasadora u Rusiji praćen bizarnim oblakom glasina i intriga”. Diplomatski izvori rekli su „Sandej telegrafu” da kontinuirane optužbe „izgleda potiču od diskreditovane liste agenata MI 6, poslate preko interneta 2005. godine”, te da su „smješne”.
Svakako, riječ je o svestranoj, takoreći renesansnoj ličnosti. Ambasador Kif ne samo da je obrazovan na Kembridžu, već govori više jezika, među kojima i ruski, češki i gruzijski, pa i svahili, koji je naučio u Keniji, a zanimljivo da je savladao i srpski, iako je u Beograd došao prije nepunih godinu dana. Novinari kao anegdotu prepričavaju njegov susret s ruskim ambasadorom u Beogradu Aleksandrom Čepurinom, tokom koga su pričali na srpskom. Osim jezika, Kif je, kako stoji u njegovoj biografiji, izuzetno talentovan i za horsko pjevanje. Govoreći o neophodnosti usklađivanja srpske politike s politkom EU, u jednom intervjuu je rekao da će poslije Ukrajine biti još tema koje takođe neće biti lake za Srbiju i zaključio: „Takav je život.”