Spomenik Aleksandru Makedonskom u Skoplju posvađao susjede

 
Najveći spomenik Aleksandru Makedonskom u svijetu nalazi se u centru Skoplja. Nešto je manji spomenik njegovom ocu Filipu. Tu su i statue antičkih makedonskih kraljeva i generala. Vlasti govore o antikvizaciji Skoplja, kritičari o antikomaniji. Cinici kažu da reč „antikvizacija" ne postoji ni u jednom drugom jeziku i da je u engleski došla iz makedonskog.

Najpoznatije ime cijelog projekta Skoplje 2014 je vajarka Valentina Karanfilova Stevanovska. Autor je spomenika Filipu Makedonskom i Porte Makedonija, koja neke podsjeća na trijumfalnu kapiju u Parizu, ali Valentina kaže da je unikatna jer je na porti predstavljena istorija i kultura značajna za Makedoniju. Ipak, sa Porte Makedonija najbolje se vidi Valentinino najvažnije djelo - „Ratnik na konju".

Radila ga je tri godine, zatim je liven oko godinu dana, da bi u centru Skoplja bio postavljen poslije četiri godine.

„Na samom dnu oko fontane je bronzani reljef na kojem je prikazano krunisanje Filipa Makedonskog, zatim možete vidjeti sedmoricu falangista, pripadnika makedonske vojske koju je oformio Filip, na stubu se nalaze reljefi koji prikazuju važne bitke Aleksandra makedonskog, a na vrhu je sama skupltura Aleksandra na konju", kaže Valentina Karanfilova Stevanovska.

Valentina je pobijedila na konkursu na kojem je učestvovalo više od 30 autora. Spomenik je izliven u Firenci. Zvanično je koštao je nešto manje od 10 miliona evra.

„Kompletno, moj rad sa honorarom i sa svim troškovima za rad je bio 650 hiljada evra", kaže Valentina, koju neki zovu najbgoatijom vajarkom na Balkanu, mada ona kaže da bi u drugim zemljama za ove spomenike uzeli i 10 puta više novca.

Sama skulptura na spomeniku najveća je na svijetu - visoka je 14 i po metara. Kad je spomenik „Ratnik na konju" postavljen, Grci su ocijenili da je to provokacija i da je cilj cijelog projekta prisvajanje grčke istorije. Makedonci odgovaraju da imaju obavezu da čuvaju sjećanje na Aleksandra i Filipa.

Šta je Aleksandar Makedoncima?

Na pitanja o porijeklu današnjih Makedonaca, predstavnici ovdašnje elite odgovaraju oprezno, barem za beogradske medije - malo ko će reći da su današnji Makedonci čisti potomci antičkih Makedonaca i Aleksandra Velikog. Ali ako ih pitate da li kod prosječnog Makedonaca danas teče više slovenske ili antičke krvi, tu su odgovori već različiti.

„Kod današnjih Makedonaca, ako sudimo po jeziku, preteže slovenska komponenta, jer da je pretekla antička, onda bismo govorili antičkim makedonskim jezikom", kaže dr Nade Proeva, profesor antičke istorije.

Ako pitate arhitektu Vangela Božinovskog, predsjednika Udruženja arhitekata Skoplja, Makedonci su starosjedeoci na ovom poluostrvu, kao što su i Srbi, Hrvati i svi durgi, a priča o Slovenima već u svijetu ne drži vodu. „Razni instituti u svijetu su pokazali vezu Makedonaca sa Makedoncima iz antike preko DNK", navodi Božinovski.

Јedan od najeksponiranijih makedonskih arheologa Pasko Kuzman kaže da današnji Makedonci nisu antički Makedonci, ali da postoji kontinuitet prenošenja kulturnih grupa i kultura.

U vrijeme komunizma, sve ove dileme nisu postojale. Makedonci kažu da se nije mnogo ni pisalo ni pričalo o istoriji prije Avnoja i Asnoma. A ono što se učilo u makedonskim školama nije bilo različito od onoga što je učio ostatak zemlje.

„Pošto su komunisti kosmopoliti, onda se negirala bilo kakva veza sa antičkim narodima, ne samo za Makedonce, nego i za sve narode u Јugoslaviji, a sada se ide u drugu krajnost, sada se traži direktna veza sa antičkim Makedoncima, a po običaju istina je negdje na sredini", kaže dr Nade Proeva.

„Ima pokušaja da se negira slovenska migracija, seoba Slovena, što je sasvim netačno, jer to je potvrđeni fakt, mi imamo slojeve uništavanja na svim lokalitetima u 6. vijeku, nema više moneta, jer nema više vlasti koji su kovali te monete. Međutim, kao što to nije tačno, nije tačno da su došli Sloveni, i da je sve slovensko, jer oni nisu došli u pustinju, ovo nije bila Sahara, tu je neko živio, tu je postojala neka civilizacija", objašnjava Proeva.

Vangel Božinovski podsjeća da u Prilepu već 65 godina postoji Institut za staroslovensku kulturu. „Ako odete u muzej, vi nećete naći ništa o Slovenima. Ako imate narod koji je znao da vodi rat, nemoguće je da nemamo nijedan mač, nemamo štit, nemamo ništa od toga naroda i te vojske.

Pasko Kuzman ističe da Grci nemaju ekskluzivna prava na nasljeđe Aleksandra Makedonskog i dodaje da antički Makedonci nisu bili isto što i antički Grci. A na pitanje da li je Aleksandar makedonski ili grčki, odgovara:

„Makedonski, čiji može da bude Aleksandar Makedonski? Tipično makedonski, original makedonski, kako može biti grčki kad je makedonski. On je govorio svojim ljudima na makedonskom jeziku, to je poznato, pišu stari antički pisci, pisao je Plutarh, pišu ostali", kaže Kuzman.

"Makedonija je Grčka"

Šta ne sve to kažu južni susjedi. Geografski ovo je egejska makedonija, politički ovo je jedina makedonija koju grci priznaju, istorijski to je grčka pokrajina, a u ovom gradu bilo je sjedište nekadašnje Aleksandrove imperije. I ovde postoji spomenik Aleksandru Velikom, doduše mnogo je skromniji od onog u Skoplju.

Aleksandar Makedonski rođen je u gradu Peli, koji je nekad bio sjedište antičke makedonije. Danas u ovom gradu živi oko tri hiljade stanovnika, ali kada ih pitate čiji je Aleksandar kažu da je to prilično nepristojno pitanje.

Pred kamere neće, ali kažu da je stvar jasna. Pola na grčkom, a pola na lošem engleskom kažu: oni su Sloveni, mi smo Heleni, a Aleksandar je naš. Nedaleko od centra ovog gradića nalazi se ruševine antičkog grada Pele. Tu su mozaici iz starih kuća iz rodnog mesta Aleksandra i Filipa, stari trg...

U Arheološkom muzeju postoji mozaik aleksandra velikog koji se sprema da ubije lava, tu su maske, štitovi koje su koristili falangisti, sudovi u kojima su žene spremale hranu, igračke kojima su se igrala djeca.

Ali u muzeju izdvajaju jednu neobičnu pločicu iz 4. vijeka prije nove ere. Kažu da ju je napisala žena iz Pele. Proklinje muškarca koji ju je ostavio zbog druge žene. Međutim, osim što je šaljiva poruka ostavljene žene, za ljude u Peli pločica je veoma važna, jer dokazuje da se ovdje govorio starogrčki jezik. Istoričari u Skoplju kažu da to ništa ne dokazuje i da je pločica odnekud mogla da bude donesena. A Grci, na pitanje postoji li antički makedonski jezik, odgovaraju:

„To je grčki jezik, dorski dijalekt starogrčkog, kojim je govoreno na Peloponezu, i u Makedoniji, znamo da su stanovnici Makedonije i Peloponeza imali dosta sličnosti, to se vidi po imenima mjeseci i nekih vjerskih festivala", kaže dr Elisavet Cigarida iz Arheološkog muzeja u Peli.

U 4. veku prije nove ere, Pela je bila na moru. Danas je najveći grad i najveća luka centralne ili grčke makedonije - Solun. Na ulicama ovog grada 1992. godine bilo je više od milion i po ljudi. Nosili su natpise "Makedonija je Grčka". Danas su strasti malo splasnule, ali stav ljudi ovog grada nije se promijenio. Ponosni su i na spomenik Filipu Makedonskom koji se nalazi blizu Bele kule i na spomenik Aleksandru Velikom koji se nalazi na šetalištu pored mora.

Arheolog i profesor Aristotel univerziteta Hrisula Sacoglu Paliadeli bila je dio tima arheologa Manolisa Andronikosa, koji je 1977. godine u Vergini pronašao grobnicu Filipa Makedonskog. Danas ona predvodi iskopavanja u tom antičkom gradu.

„Pronašla sam unikatna antička imena koja nigdje drugo nisu pronađena osim u Vergini, sva ta imena su na grčkom jeziku, nijedno nema neko strano porijeklo, to su činjenice. A što se tiče jezika, imala sam prilike da to istražim pripremajući svoju doktorsku tezu, dokazano je, na osnovu natpisa iz 5 i 4. vijeka prije nove ere, da su antički makedonci govorili grčkim jezikom", naglašava Sacoglu Paliadeli, profesor Arsitotelovog univerziteta u Solunu.

Na pitanje da li Skoplje ima pravo na nasleđe Aleksandra Makedonskog, grčki istoričari kažu da cijeli svijet na to ima pravo, ali da nije isto kada mu spomenik podignu u Škotskoj ili Danskoj i u zemlji koja nosi naziv po njihovoj istorijskoj pokrajini. Istoričari u Skoplju kažu da je ime Makedonija postojalo oduvijek, otkad je ljudi na ovim prostorima.

„Postoji više tih Makedonija - antička Makedonija, oko devet vijekova, rimska Makedonija - pet vijekova, slovensko vizantijska - 11 vijekova, srpska, bugarska, otomanska Makedonija i u vrijeme svih tih Makedonija narod nije iščezavao, narod je isti ili se miješao i nastala je smjesa koja je originalna i koja se zove Makedonci danas", ističe Pasko Kuzman.

Hrisula Sacoglu Paliadeli kaže da je etnogeneza procedura u kojoj svaki narod pokušava da pronađe svoje korijene. „I Aleksandar je laka meta, ali ne razumijem njihovu tendenciju da odbijaju svoje slovenske korijene i da koriste nešto što nije njihovo."

Pod pritiskom susjeda

U Skoplju kažu da evropski naučnici bespogovorno prihvataju ono što kažu grčki istoričari, a da makedonska istoriografija postoji tek nešto više od pola vijeka. Makedonci kažu da su dobili pravo da istražuju svoju istoriju tek kad su dobili državu. Nedugo poslije proglašenja nezavisnosti, Makedonija je na zastavi je imala zvezdu ili sunce vergine, simbol antičke makedonije koji se danas nalazi na zastavi grčke makedonije.

Pod pritiskom komšija, taj simbol zamijenjen je 1995. otkad je na zastavi makedonsko sunce. Danas se zvijezda vergine može vidjeti na spomeniku Ratnik na konju u Skoplju, ali ima jedan krak manje, zbog političkog dogovora sa Grcima. Makedonci kažu da to nije jedini put da su popustili pod pritiskom susjeda. 2008. blokiran im je prijem u NATO. Nakon toga vladajuća partija VMRO DPMNE pokreće projekat „Skoplje 2014", autoput koji ide prema Grčkoj dobija naziv autoput Aleksandra Makedonskog, kao i aerodrom u glavnom gradu Makedonije. Za pojedine makedonske intelektualce to je bila najprirodnija reakcija.

„Јa samo to i Evangelosu Kofosu, tvorcu grčke doktrine odbrane imena rekla u lice - da niste vi 90-ih bili toliko histerični u odbrani Makedonije, da se nije sakupilo preko milion i po ljudi u Solunu da demonstriraju da je Makedonija Grčka, mi možda i ne bismo probudli vlastiti nacionalizam", kaže Biljana Vakovska, profesor Filozofskog fakulteta u Skoplju.

Nade Proeva je veliki kritičar antivkizacije Skoplja, ali razumije zašto je do toga došlo. „Јužni susjed vam negira ime, identitet, postojanje, istočni susjed priznaje ime, ali za njega to ime ima drugo značenje, a ne priznaje vam jezik, zapadni susjed vam negira teritoriju - kaže vi ste došli u 6. vijeku sa Karpata, mi smo oduvijek bili tu, vi nemate prava na ovu državu, sjeverni sused negira crkvu. I onda se dešava najnormalnija reakcija, ja je ne opravdavam, ali je razumijem", kaže Proeva.

Oni koji brane postavljanje spomenika u centru Skoplja kažu da se nikome ne zamjeraju, već samo žele da odaju priznanje istorijskim ličnostima koje su živjele na ovom prostoru, od antičkih kraljeva i generala, preko cara Samuila, do Cara Dušana i Kraljevića Marka. Dodaju da sve ovo ne treba zvati projektom, već pokretom, i da nema idejnog tvorca, već je to cijeli narod.

Gdje je Aleksandrov grob?

Podijeljena je makedonska javnost i kad ih pitate da li im se sviđa novi izgled Skoplja. Kritičari govore o arhitektonskom kiču, prenatrpanosti, gužvi na mostu. Drugi se sjećaju kako je bilo ranije i kažu da je na svakom pojedincu da sudi da li mu se neki spomenik sviđa. I kao da grad sa ove i one strane Vardara nije isti. Skoplje je danas grad kontrasta. S one strane vardara đevabdžinice i poslastičarnice, s druge potpuno drugi grad. Ipak, bar u jednoj stvari svi su saglasni. Ovdje nikad nije bilo toliko turista.

„Ovim projektom desilo se nešto što se u Skoplju nije desilo od 1963. godine kad smo mi bili glavna tema u svijetu zbog nesreće. Sad smo tema koja nije promašena u medijima i to nam je donijelo turistički bum koji pokazuje da smo nadmašili Ohrid, što se dugo nije desilo", ističe Vangel Božinovski.

A kad je riječ o Aleksandru Makedonskom, jedna stvar ostaje misterija za sve arheologe ovog svijeta. Niko ne zna gdje je njegov grob. Prema jednoj teoriji, to je u Aleksandriji, u Egiptu. Ali Pasko Kuzman, koji se svojevremeno šalio da će pronaći grob Aleksandra makedonskog, kaže da postoji i druga teorija. Po njoj je Aleksandrova majka Olimpija tajno naručila od jednog generala da Aleksandrove posmrtne ostake donese u Makedoniju.

„I mi mislimo da je su ti ostaci na mjestu starih pajonskih groblja negdje kod Valandova i mjesta Sarmarvinci, gdje ima na 10.000 grobova", kaže Kuzman.

Cinici kažu da će tek pravi rat nastati ako taj grob bude pronađen negdje na granici između grčke i makedonije. A kad je riječ o problemu imena, i grci i makedonci kažu da nema političara koji bi bio spreman na bilo kakav kompromis. Istoričari u Skoplju samo traže da svijet počne da sluša i njihovu stranu priče. Grci kažu da su stvari jasne. Za cinike ovo je odlična makedonska antička drama.