POMEN ŽRTVAMA USTAŠKOG POKOLjA U DRAKULIĆU

Paroh drakulićki protojej-stavrofor Ostoja Vuković rekao je da su se kroz istoriju desili mnogi tužni događaji koje pravoslavna crkva obilježava, među kojim je i ovaj, koji se iz godine i godinu, pa i danas molitveno obilježava u znak sjećanja na stradalnike. "Sjećamo se danas naših pravoslanik stradalnika koji su mučki u ovim selima nastradali, na neobjašnjivo neprimjeren način za ljudski rod, u sred mrkle noći od zločinaca naoružanim sjekirama, vilama, noževima", rekao je Vuković, obrađajući se prisutnim vjernicima i potomcima žrtava. On je podsjetio da su zločinci ušli u srpske kuće i pobili sve žive, od novorođenčeta do staraca, ne ostavljajući nikoga. "To stradanje svjedok je zla i stradanja u ljudskoj istoriji i zato treba da bude opomena. Treba da se privedu pravdi oni koji su krivi, ali važno je da svi mi budemo u molitvi i praštanju", poručio je paroh Vuković. On je istakao da su Srbi uvijek branili svoj narod i čast zbog vjere i da će tako uvijek i činiti, uz "molitvu Bogu, koji je jedini pravda i istina". Njegovo preosveštenstvo vladika banjalučki Јefrem zbog bolesti je bio spriječen da danas služi zaupokojenu liturgiju. U znak sjećanja na pokolj mještana ovih sela svake prve nedjelje u februaru služi se zaupokojena liturgija i parastos nevinim žrtvama Drakulića, Šargovca, Motika i rudnika Rakovac. U ovim selima 7. februara 1942. godine Pavelićeve ustaše iz takozvanog "Tjelesnog zdruga", uz pomoć banjalučkih ustaša, pobile su, bez ijednog ispaljenog metak, sjekirama, noževima i krampomiva više od 2 300 Srba među kojima je bilo i 551 dijete. Pokolj je organizovao ustaški stožernik za "Hrvatsku krajinu" Viktor Gutić, a predvodio ga je i u njemu aktivno učestvovao župnik banjalučkog samostana Petrićevac gra Miroslav Majstorović Filipović zvani "fra sotona", koji je nakon toga postao zapovjednik "Fabrike smrti" u jasenovačkim logorima. BEZUMAN I SUROV ZLOČIN U DRAKULIĆU Potpredsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Anton Kasipović izjavio je da je nad Srbima u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac kod Banjaluke 7. februara 1942. godine počinjen bezuman i surov zločin, koji je utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda i kome je nemoguće dati dimenziju u civilizacijskom smislu. Nakon služenog pomena na Spomen-kosturnici u Drakuliću za više od 2 300 žrtava koje su ustaše Ante Pavelića zvjerski pobile 7. februara 1942. godine, Kasipović je rekao Srni da je neophodno obilježavati i sjećati se ovog zločina, ukoliko se želi izgrađivati društvo tolerancije. Kasipović je rekao da je to i namjera Vlada RS, ali da je prvi uslov za to da se prepozna zločin i da mu se da dimenzija. "Ovakvom zločinu koji se ovdje dogodio, po njegovoj dimenziji i surovosti kako je izvršen, nemoguće je dati dimenziju u civilizacijskom smislu. Јednostavno, to je zločin koji je bezuman i surov, utemeljen na ideji uništavanja jednog naroda, na ubijanju djece zato što se drugačije zovu i Bogu mole", rekao je Kasipović. Da bi se gradilo društvo, kaže Kasipović, mora se iz godine u godinu ponavljati, dokazivati dimenzije tog zločina i izgrađivati sasvim drugačije društvo. Kasipović je kazao da se mora naći pristup i ugao da buduće generacije shvate da je svaki zločin zločin, bilo ko da ga je izvršio i da svaki zločin treba osuditi. Predsjednik Republičke organizacije porodica poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović rekao je da su sve žrtve u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac pobijene bez ispaljenog metka, nakon čega je sve pokradeno, a potom stradala sela naseljena drugim narodom. "To govori da je sve s namjerom, odnosno da je počinjen planirani genocid nad narodom u ovim srpskim selima. To istorija ne može zaboraviti", rekao je Mitrović. Boro Brković iz Motika, čijih je osam članova porodice na kućnom pragu pobijeno 7. februara, prisjeća se da je preživio zahvaljujući tome što je, sa jednim bratom bio sakriven iza vrata štale, ali da su mu druga dva brata, zajedno sa roditeljima i rodbinom ubijena. "Čuo sam brata kako jauče i pobjegao sam na tavan u štali, dok ustaše nisu otišle. Kada sam se vratio svi u kući su bili pobijeni. Majka je davala znake života, ali je umrla", priča kroz suze.