Šmit: Azilanti sa Balkana dolaze u Njemačku zbog para
On međutim smatra da bi ponovno uvođenje viza bilo "zaista posljednje sredstvo".
- Trenutno u Saveznoj Republici Njemačkoj boravi oko 700.000 građana iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije i Kosova koji imaju dozvolu boravka u EU ili Njemačkoj, koji ovde potpuno legalno žive i rade. Vraćanje viznog režima bi pogodilo i ljude koji iz tog regiona legalno dolaze u Njemačku i to ne bi bilo pravedno prema njima - rekao je Šmit u intervjuu Radiju Dojče vele.
Šmit kaže da broj došljaka predstavlja znatno iskušenje za njemačku vladu, a sto se posebno odnosi na priliv građana Kosova početkom godine i građana Albanije u ovom trenutku.
- Samo ove godine smo dobili 28.000 zahtjeva za azil iz Albanije. Takav razvoj nismo mogli da prognoziramo i veoma nas je iznenadio - rekao je Šmit.
Prema njegovim riječima, građani iz Srbije, BiH i Makedonije koje su označene kao "sigurne zemlje" dobijaju zaštitu u 0,1 do 0,2 odsto slučajeva, dakle praktično nemaju izgleda na azil u Njemačkoj.
Isto se ove godine dešava i sa azilantima iz Kosova i Albanije: i tu je broj odobrenih zahtjeva praktično nula.
Šmit objašnjava da označavanje zemlje porijekla "sigurnom" nije dovoljno već je potreban paket mjera koji bi uključio skraćenje trajanja postupka odlučivanja o azilu.
- Zadržavanje u Njemačkoj ne smije više biti finansijski isplativo. Od avgusta, kada na snagu stupa novi zakon, mi ćemo kod očigledno neosnovanih zahtjeva za azil izricati zabranu ulaska i boravka u šengenskom prostoru. To će posebno pogoditi potražioce azila sa Balkana - naveo je Šmit.
Po njegovom mišljenju ustanove za prijem izbjeglica u njemačkim pokrajinama treba više da se koncentrišu da tim ljudima pomognu u naturi, a manje novcem i sve te mjere daće efekta tek zajedno.
- Imamo već napredak što se tiče Srbije: u oktobru i novembru imali smo 3.000 do 3.600 zahtjeva za azil, sada imamo 1.700. Ali da, očekivali smo još veći efekat i zato ćemo posegnuti za daljim mjerama - rekao je Šmit.
Šmit je potvrdio da azilanti sa Balkana u Njemačku dolaze da bi dobijali od 143 evra mjesečno po osobi.
- Naš osnovni zadatak je da saslušamo tražioca azila, da čujemo priču o njegovom bijegu i situaciji u matičnoj zemlji i da tu priču ocijenimo. U 99 odsto slučajeva čujemo: "Došli smo da tražimo posao; da nam djeca ovde idu u školu; jer je ovdje bolja zdravstvena ljega..."
Prema njegovim riječima, ima i onih koji na saslušanju kažu: "ostavite me još samo četiri nedjelje ovde, hoću da kupim auto, ponio sam i pare", ili žele da se zadrže u Njemačkoj pola godine kako bi prikupili dovoljno sredstava da u zemlji porijekla od toga žive devet do dvanaest mjeseci.
Na pitanje na osnovu čega onih jedan do dva promila ljudi ipak dobije azil, on je rekao da postoje različite forme azila, izbjeglice, zatim subsidijarna zaštita - kada nekome u zemlji porijekla prijeti smrtna kazna i postoji treća forma kada je neko teško bolestan i ne može biti adekvatno liječen u domovini.
- Takve ljude ne šaljemo nazad - rekao je Šmit, napominjući da sve drugo ne potpada pod Ženevsku konvenciju.