latinica  ћирилица
30/08/2015 |  09:21 | Autor: Agencije

Zašto smo sujevjerni?

Uprkos obrazovanju, savremeni čovjek i dalje je podložan praznovjerju. Vjerovanje u iracionalno povećava samopouzdanje, dokazali su naučnici.
Sujevjerije (ilustracija) -
Sujevjerije (ilustracija)

Da li ste se ikada vratili unazad kad vam crna mačka pređe put? Ili ste se uplašili kad ste slomili ogledalo vjerujući da vam ne gine sedam godina nesreće? Kucate li u drvo "da ne čuje zlo", a čovjeku koji kine govorite "nazdravlje"?

Definicija kaže da je to iracionalno vjerovanje ili djelovanje koje nije utemeljeno na znanju ili činjenicama. Pokreće ga strah od nepoznatog i upravo je u tome ključ. U haotičnom svijetu u kom život može biti potpuno promijenjen jednim naizgled slučajnim događajem, potrebne su nam tačke oslonca, osjećaj da nešto možemo da kontrolišemo, da preduprijedimo ili bar predvidimo nesreću kako bismo se bolje pripremili.Ako ste bar na jedno od ovih pitanja odgovorili potvrdno, podložni ste sujeverju. Ma koliko željeli da vjerujemo da praznovjerje pripada neobrazovanom čovjeku i prošlim vremenima, ono je toliko ukorenjeno u današnjem društvu da čovjek 21. vijeka nije ništa manje sujevjeran nego njegov daleki predak.

Pa tako, vjerovanje da crna mačka donosi nesreću potiče iz doba kad se mislilo da vještice poprimaju oblik kućnih ljubimaca, a ko je bolji za tu ulogu nego crna mačka. Ogledalo, vjerovalo se, ne reflektuje samo odraz čovjeka, već i djeliće njegove duše. Kucanje u drvo potiče od vjerovanja u magiju drveta jer u njemu žive dobri duhovi, dok je kijanje znak prisustva zlih aveti. Јednak je broj vjerovanja koja su se zadržala u narodu iako im se koren nastanka izgubio, ali se njihovo održavanje opravdava riječima "valja se" i "ne može da škodi".

U knjizi "Enciklopedija praznovjerja" Ričard Vebster je nabrojao zanimljive primjere sujevjerja u zapadnoj civilizaciji. Da izdvojimo samo neke: loša sreća je ponijeti cvijeće prilikom ukrcavanja u avion jer asocira na groblje; ne pokušavajte da privučete nečiju pažnju mašući ašovom u njegovom pravcu jer je to znak da će nesrećnik preminuti; bebine nokte ne treba sjeći makazama dok ne napuni godinu dana, u suprotnom, postaće lopov; ako imate bradavice, siguran način da ih se otarasite je da ih otrete o čovjeka koji je otac vanbračnog djeteta, ali tako da on to ne primijeti.

Da se praznoverje ne smanjuje sa stepenom obrazovanja potvrđuju dva primjera. Prvi je fizičar Nils Bor koji je iznad vrata kabineta držao potkovicu za sreću. Drugi je Vinston Čerčil koji je uvijek nosio srećni štap za šetnju kad bi morao da putuje petkom koji je smatrao nesrećnim danom. Takođe, imao je običaj da dodirne svaku crnu mačku koja bi mu prešla put, dozivajući na taj način sreću.

Kao i Čerčil, mnogi ljudi razvili su svoje metode privlačenja sreće. Ovim trikovima više su skloni pripadnici profesija kod kojih je prisutan faktor rizika i neizvesnosti. Ljubičasta boja tako je protjerana iz pozorišta kao zloslutna, a glumcu prilikom izlaska na scenu nikako ne treba reći "srećno", već "slomi nogu". Tajger Vuds je na finalima golf turnira uvijek nosio crvenu košulju, dok je Majkl DŽordan ispod dresa redovno oblačio šorc sa koledža vjerujući da mu donosi sreću.

I on to zaista i radi, ako je vjerovati istraživačima sa Univerziteta u Kelnu. Naučnici su sproveli nekoliko eksperimenata kojima su dokazali pozitivne posljedice vjerovanja u iracionalno. U prvom, studenti koji su igrali golf sa "srećnom" lopticom pogodili su metu više puta nego njihove kolege koje su imale običnu loptu. U drugom eksperimentu, učesnici su imali zadatak da pomijeranjem plastične cijevi ubace 36 kuglica u odgovarajuće rupe. Grupa kojoj je na početku rečeno "držimo vam palčeve" bila je uspješnija od one kod koje je znak za početak bilo samo "kreni".

Posljednji eksperiment pokazao je šta se dešava kada ljudima oduzmete amajliju: znatno su nesigurniji, manje koncentrisani i ambiciozni.

I zato, kad sljedeći put krenete na ispit, uzmite srećnu olovku. Ne može da škodi.

OBREDI PREŽIVЈELI I U SRBIЈI

SRBI nisu ni manje, ni više sujevjerni od drugih naroda, uvjerava dr Vesna Marjanović iz Etnografskog muzeja u Beogradu. Sujevjerje se razvilo tako što je narod, uplašen za egzistenciju, tumačio pojave, a određenje obredne radnje su se do danas zadržale iako im se značenje izgubilo.

- U prošlosti, narod je mnogo više zavisio od prirode, ali svjedoci smo situacije da čovjek u 21. vijeku, za Svetog Andreju, u narodu poznatom kao Mečkin dan, žuri kući da zagrize klip kukuruza koji se ostavlja na prozoru, a sutradan djeci kaže da je bila mečka i zagrizla. Mečka je simbolizovala žitnog demona. Ostale su nam brojne magijsko-religijske radnje o Božiću, a sujeverje je naročito prisutno u pogrebnim običajima. Tako je do danas negdje ostalo zabadanje iglica u petu pokojnika da se ne bi povampirio i naudio živima. Dosta običaja sačuvano je u istočnoj Srbiji i južnom Banatu, ali ima ih i u Vojvodini i zapadnim dijelovima naše zemlje. Takođe, nije rijetkost da se ista radnja u jednom kraju tumači kao dobra, a u drugom kao loša.