Da li će Asad dobiti novu šansu?
Asad, koji se na vlasti nalazi 15 godina, zapravo je jedini preživio "arapsko proljeće" koje je "pokosilo" vladare širom Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, navodi se u analizi agencije Frans pres.
Dok su prije samo nekoliko mjeseci, Asadove snage nizale poraz za porazom od Islamske države i grupa povezanih sa Al Kaidom, sada se stiče utisak da je počeo da ubire plodove politike koja žigoše sve njegove protivnike kao teroriste, a njegov režim predstavlja kao bedem protiv ekstremizma.
Sirijski predsjednik takođe ima značajnu podršku moćnih saveznika Irana i Rusije koji mu pružaju vojnu, finansijsku, ali i diplomatsku podršku.
Prethodnih nedjelja, kako se navodi, Rusija je slala vojnike, borbene avione i oružje Asadovom režimu izazvavši time zabrinutost Zapada na čelu sa Vašingtonom.
"Mislim da je privremena i Pirova pobjeda Asadovog režima posljedica dobre stare cinične realpolitike", kaže Karim Bitar, profesor na Institutu za međunarodne i strateške odnose.
"Konačno, Rusi i Iranci imaju mnogo veći ulog nego Zapad, oni su ostali mobilisani, nefleksibilni i beskompromisni, dok protivnici Asadovog režima nisu imali jasnu strategiju i platili su visoku cijenu svog pogrešnog metoda", objašnjava on.
Poslije izbijanja demonstracija protiv Asada u martu 2011. godine, Asad je svoj režim uspio da predstavi kao borca u ratu protiv "terorista", a uspon džihadista Islamske države poslužio mu je kao tvrdnja da njegova vlada brani Siriju od "varvarstva".
To je potkrijepljeno i relativnim neuspjehom koalicije protiv IS predvođene SAD koja ne sarađuje sa sirijskim predsjednikom.
Asad je uspio da igra na kartu vremena i nadživi početni optimizam "arapskog prolljeća" koje je u nekim slučajevima stvorilo prostore bezakonja pogodne za radikalne grupacije, kaže Bitar.
"Asadov režim izvukao je korist od trijumfa kontrarevolucionarnog narativa na regionalnom nivou. Većina zapadnih zemalja vratila se na pogrešnu ideju da je autoritarni nacionalizam u arapskom svetu jedina odbrana od radikalnog islama", zaključuje on.
Murijel Aseburg, saradnik njemačkog Instituta za međunarodne i bezbjednosne poslove, smatra da su Asadovi protivnici previše podjeljeni i da ne žele da se angažuju ili podrže sirijske pobunjenike u pokušajima da ga zbace s vlasti.
Njegove pristalice, sa druge strane, pružaju mu konstantnu i snažnu vojnu, diplomatsku i finansijsku podršku, navodi on.
Јazid Sajig, saradnik u Karnegi centru za Bliski istok, ističe da je Asadova dugovječnost na vlasti djelimično posljedica pasivnosti njegovih protivnika, uključujući SAD.
Zapad je, navodi on, zabrinut zbog rastuće snage Islamske drzazve i izbjegličkog talasa iz Sirije koji je stigao do Evrope prethodnih nedjelja.
"Glavni problem je što zapadne sile nikad nisu željele da se više angažuju u Siriji, a to ni sada ne žele, a ne znaju šta da rade sa Islamskom državom", kaže on.
Sa druge strane, Rusija je napravila mudar potez.
"Ponovo je pomjerila ravnotežu, pomogla Asadu da kupi vrijeme, učinila da se Rusi smatraju značajnima, Amerikance natjerala u defanzivu, a da pri tome nije mnogo toga promijenila na terenu", zaključuje on.