Film "Djeca" izazvao snažne emocije beogradske publike (VIDEO)
Film je izazvao snažne emocije publike, koja ga ocjenjuje kao duboko potresan, tragičan i autentičan. Posebno težak utisak ostavio je na patologa Zorana Stankovića, koji se sjeća kako je predavao porodici Župić mrtva tijela trojice sinova.
“Ovo je jedno stravično svedočanstvo o tim ljudima i o ovim hrabrim majkama koje su izdržale sve ovo", kaže Stanković.
I svi drugi koji su pogledali film nisu ostali ravnodušni.
“Impresivan, strahovito bolan, naročito za nas koji smo sve to preživjeli i izgubili porodice. I ja sam iz porodice koja je izgubila 11 članova, jedan dio ih je ostao u Јasenovcu", ističe profesor međunarodnog prava Smilja Avramov.
“Mislim da je ovaj film jedno od najjačih svjedočanstava i o herojstvu, i o žrtvama, i o ratu i o stvaranju Republike Srpske, kaže Vojislav Koštunica, bivši predsjednik SR Јugoslavije.
Prema mišljenju akademika Matije Bećkovića ovaj film je dokument koji nadilazi svaku umjetnost, i baš zato što je tako vjerodostojan i što gledamo te ljude i potresan.
Za autora Denisa Bojića cilj ovog potresnog filma sa jakom antiratnom porukom je da osnaži srpsku kulturu sjećanja, jer ,kaže da srpski narod tome ne posvećuje dovoljno pažnje,
“Ovo je jedan potreban film, ovo je jedan bitan film, ovo je film – evo vidimo ovdje i po reakcijama ljudi – koji donosi činjenice koje ljudi nisu znali, koji otkriva neke nove segmente naše neposredne istorije, i to je možda naša najveća, uslovno rečeno, ovovremenska tragedija. Nismo dovoljno svjesni onoga što se dešavalo koliko juče”, ističe Bojić.
Želimo da ostavimo trajno sjećanje o herojima našeg naroda koji su ono najvrednije ugradili u temelje srpske države, kaže direktor RTRS-a Draško Milinović.
“Ne smijemo i nemamo pravo da zaboravimo one koji su stradali, posebno u Beogradu i Banjaluci, jer sve ove godine su uglavnom drugi pričali o nama. Mi prosto nemamo više pravo da ćutimo”, kaže Milinović.
Beogradskoj premijeri prisustvovale su brojne ugledne ličnosti političkog, javnog i kulturnog života. Glavna poruka je da su ovakvi filmovi važni da se žrtve i stradanja ne zaborave, zbog nas, ali i generacija koje dolaze.