Rudar Ilija proslavio 102. rođendan i 51 godinu u penziji
On je 102. rođendan proslavio 19. novembra. Ilija Čolović je i jedan od penzionera sa najdužim penziskim stažom od osnivanja penzionog fonda u Srbiji jer je u penziji 51 godinu.
Porijeklom iz Dalmacije, penziju je stekao radeći u rudnicima širom nekadašnje Јugoslavije - u Ibarskim rudnicima, Trepči, Kopaoniku, Јelašića brodu i u Јelašnici, gdje i danas živi. U rudarsko okno sišao je kada mu je bilo 18 godina, po uzoru na oca i petoro starije braće.
Čolović je dobrog zdravlja, a posljednji put bio je kod ljekara prije četiri godine kada je operisao slijepo crijevo.
„Ne idem kod ljekara i ne pijem nikakve ljekove. Zašto bih ih pio kad sam zdrav? Rukama mogu sve da radim kao mladić od 20 godina. Јedino što me u posljednje vrijeme muči je vrtoglavica koja mi se povremeno javlja“, rekao je vremešni rudar.
Ilija Čolović živi sam pošto mu je ovog proljeća, u 89. godini umrla supruga Smilja. Ne žali se na samoću, jer ga, kako navodi, često obilaze sin i ćerka, kao i unuci i praunuci.
„Zadovoljan sam životom. Djeca, unuci i praunuci me poštuju, cijene. Oni žive u Nišu, ali me stalno posjećuju i obezbjeđuju mi sve što treba od namirnica. Sa komšijama takođe lijepo živim, vidimo se, popričamo“, dodao je on.
Deda Ilija, kako ga svi u Јelašnici zovu, rado se prisjeća svih značajnih događaja u svom životu, a najradije priča o služenju vojske u kasarni „Kralj Petar“ u Celju 1934. godine.
„Prijavio sam se da budem graničar i poslali su me u Sloveniju. Taman sam se javio u kasarnu, ubili su kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseju. Čuo sam to od dvojice narednika koji su se došaptavali u hodniku“, prisjeća se Ilija.
Po završetku vojnog roka nastavio je da se bavi rudarskim poslom.
„Prije rata nisi smio ni da pitaš za platu ili da se pobuniš zbog loših uslova. U Ibarskim rudnicima su se moje kolege pobunile zbog malih plata, a zbog toga su gazde cijelu smjenu zaključale u oknu. Držali su ih ispod zemlje deset dana bez hrane i vode. Kada su ih pustili napolje svi su bili polumrtvi“, ispričao je Ilija Čolović.
Rudarski posao doveo ga je po završetku Drugog svjetskog rata u rudnik mrkog uglja u Јelašnici.
Naveo je da se zahvaljujući kolegi Dalmatincu oženio Smiljom koja je takođe bila iz Dalmacije.
Kuća u Rudarskoj koloniji u Јelašnici u kojoj je započeo zajednički život sa 13 godina mlađom suprugom i dan-danas je njegov dom. Deda Ilija navodi da su za negov dug životni vijek i dobro zdravlje i u poznim godinama zaslužni dobri geni koje je nasljedio od majke.
„Moja majka je rodila nas devetoro i umrla sa 90 godina a da nikada bolesna nije bila. Sva moja braća i sestre koji su ličili na majku doživjeli su takođe 90 godina. Otac, braća i sestre koji su ličili na oca, živjeli su po 70 godina“, rekao je Ilija Čolović.