U ratu za 15 dana izgubili troje djece, a sad jedva sastavljaju kraj sa krajem (VIDEO)
Radovan je preminuo od posljedica mišje groznice, od koje je obolio u šumama Igmana, braneći kućni prag. Radenko i Radmila stradali su u zločinu bez kazne - „Namjerna sila“, tako su NATO saveznici nazvali operaciju bombardovanja Srba 1995.godine.
Ostarjeli i bolesni Marko i Mirjana brinu za dva unuka, Radenkove sinove: Nikolu, na kome su ratne traume ostavile traga i Stefana poljoprivrednog tehničara bez zaposlenja.
"Dvije rane me bole," kaže Mirjana- jedna za mrtvom djecom, a druga za živom.
"Ovom bi mi trebala pomoć i liječenje. Unuci mi na milost i nemilost ostavljeni. Nikolu smo na dva mjeseca doveli iz doma za nezbrinute u Prijedoru, a Stefan bez posla. Djecu mi ubi NATO pakt. Tuge i bola mi je dosta, 21 godinu ko u magli živim, ubi me samoća. Nema noći da jastuk ne natopim suzama", kaže Mirjana Galinac.
Samoća i bolest lome srca Marka i Mirjane Galinac. Starini su u aprilu prošle godine po drugi put amputirali nogu zbog bolesti krvnih sudova, a i proteza koju nosi nije adekvatna.
"Ne mogu metar preći bez štaka. Ne mogu joj ništa pomoći, makar da unesem drva. Malo mogu oko sebe i sebi prinijeti vode. Djeca me pokojna izdržavaju, pravo da ti kažem", jada se Marko Galinac.
Smijemo li ostati ravnodušni na Markovu i Mirjaninu brigu za preostalo potomstvo? Samo ih Radovanovi i Radenkovi saborci nisu zaboravili, a ni date zavjete. Borislav Kondić vjeruje, preživio je udar NATO bombe jer ga je Radenko zaštitio svojim tijelom.
Sjećam se tog Radenkovog kad mi je govorio da je gotov, da on ne može više i rekao mi je: Kole čuvaj mi djecu. Evo ko sad da ga čujem kad mi to govori. Јa sam ga pokušavao utješiti, ali on kaže: Gotovo je. De vidi samo gdje je Rada"
Bremenite su suze na licu ratnika. Teška je tuga i briga Marka i Mirjane Galinac. Za života su podigli spomenike i sebi i svojoj djeci. Na crnom kamenu ispisano: „Ako je smrt jača od života, nije od ljubavi i sjećanja“. Zavjet, za sve nas!!!