latinica  ћирилица
23/06/2016 |  20:00 ⇒ 20:50 | Autor: RTRS

Božo Miljanović- lični vozač 16 predsjednika (VIDEO)

91-godišnji Božo Miljanović iz Bijeljine poslije Drugog svjetskog rata bio je lični vozač, vjerovali ili ne, 16 predsjednika opštine Bijeljina.
Božo Miljanović - Foto: Screenshot
Božo MiljanovićFoto: Screenshot

Rođen je 24. novembra 1925. godine u Ugljevičkoj Obriježi, auto naučio da vozi u vojsci, da bi po povratku u Bijeljinu zadužio automobil "olimpiju". Kako su godine prolazile, Božo je dobijao bolje automobile, ševrolet, mercedes i druge. 

Božo Miljanović još posjeduje vozačku dozvolu s rednim brojem 27 iz nekadašnje Bosne i Hercegovine. Svakom predsjedniku pamti imena, a bilo ih je čak 16 na čelu Bijeljine u periodu dok ih je vozio u skupocjenim automobilima.

- Najbolji je bio ševrolet, nikad me nije izdao - prisjeća se Božo.

I dalje povremeno vozi automobil, a bicikl redovno. I to govori o njegovoj vitalnosti, iako je ušao u devedesetprvu godinu života. Rođen je 1925. u Ugljevičkoj obriježi, u vojsci FNRЈ naučio je da vozi i to je bila preporuka po povratku u Bijeljinu. Poslije godinu dana vožnje predsjednika opštine, položio je i zvanično vozački ispit u Tuzli. Nije zaboravio školovanje, u pauzama vožnje završio je Višu komercijalnu školu.

- Prvi automobil opštini Bijeljina poklonio je general pukovnik Franjo Erljević, bio je načelnik 4. armije. U Ljubljanu sam išao po auto "olimpiju" a onda smo ga stavili u vagon - priča Božo.

Božo nije vozio samo čelnike Bijeljine već i narodne heroje na godišnjice bitaka u ovom kraju. Јednom prilikom u njegovom autu je bilo čak četiri narodna heroja koji su učestvovali u bici na Maleševcima. Upoznavao je mnoge glumce dovozeći ih u Bijeljinu na kulturne manifestacije, a posebno pamti upoznavanje pjesnikinje Desanke Maksimović.

- Desanka je zaboravila šešir i ja sam ga poklonio Muzeju u Bijeljini - kaže Božo.

Prebirajući po uspomenama sjeća se i nabavke građe za Omladinski dom u Bijeljini, a potom i za Osnovni sud u vrijeme predsjednika Stojana Tomića. Najduži put mu je bio do Liona u Francuskoj, a najteži od Beograda do Bijeljine jedne zime kada je kroz smetove vozio 19 sati. Suprugu Јovanku, upoznao je na gradnji pruge Šamac – Sarajevo. Kaže da nije znala čime se on bavi, već je za njega, ističe Božo pomalo u šali, krenula ne zbog skupocjenih automobila, već zbog njega.