Ivanišević: Referendumom o Srebrenici bi da dotuku srebreničke Srbe
"Glavni posao s nožem uspešno su obavile prethodne generacije gradonačelnika Srebrenice i njegove bratije", zaključio je Ivanišević u pisanoj izjavi dostavljenoj Srni povodom najave gradonačelnika Srebrenice Ćamila Durakovića da će raspisati referendumu za izdvajanje Srebrenice iz sastava Republike Srpske.
Istoričar Ivanišević podsjeća da pretenzije muslimana na Srebrenicu potiču od pamtivijeka, a prepreku je predstavljalo srpsko stanovništvo nad kojim su u 20. vijeku u tri navrata izvršeni stravični zločini.
On je podsjetio da u Prvom svjetskom ratu zločine nad srpskim stanovništvom Austro-ugarska nije smatrala zločinima, što su "obilato iskoristili muslimani", pa je od 1914. do 1918. godine broj Srba u srebreničkom srezu smanjen za više od 50 odsto.
"Već početkom rata 1914. godine u srebreničkom srezu obešeno je nekoliko desetina Srba, a preko stotinu meštana je streljano, među njima sedam žena i tri deteta. Prva žrtva je bio Gligor Andrić iz Obadi koji je javno obešen na trgu u centru grada", podsjetio je Ivanišević.
Na "veleizdajničkim" procesima, kako je istakao, osuđeni su na smrt ili dugogodišnju robiju svi viđeniji, obrazovani i imućniji mještani srpske nacionalnosti: sveštenici, učitelji, trgovci, a nastali su i prvi logori namijenjeni isključivo Srbima.
Ivanišević je naveo da su glavni procesi vođeni u Tuzli, gdje je već prvih dana na smrt osuđeno dvadeset Srba iz Srebrenice.
U Tuzli su, između ostalih, obješeni Gospava Beatović, Cvetko Vujadinović, Јakov Drmonjić, Cvijetin Filipović, Krsto Bojić, Luka Ilić, Cvetko Ilić i drugi.
"Veoma popularni u progonu, hapšenju i pljačkanju Srba srebreničkog sreza bili su Hrvat, kotarski predstojnik dr Šindrik i upravnik kotarskog zatvora Avdo Sulejmanović", naveo je Ivanišević.
Od 1914. do 1918. godine iz srebreničkog sreza je protjerano, iseljeno i pobjeglo od tiranije više hiljada srpskih porodica, a broj Srba u srezu je smanjen za više od 50 odsto.
"Posle rata i stvaranje Јugoslavije mnogi preživeli srebreničani vratili su se iz logora i izbeglištva na zgarišta svojih kuća i sela. Dočekali su ih oni od kojih su da bi sačuvali žive glave morali pobeći. Sada su bili bez oružja, mirni i lojalni građani i zdušno su klicali srpskom kralju", navodi Ivanišević.
Međutim, već prvih dana 1941. godine pridružili su se okupatorima i ponovo, kako ističe Ivanišević, nasrnuli na sve što je srpsko.
"U jednom dokumentu doslovice stoji: `Odmah u prvom nastupu otpočelo je klanje mirnog pravoslavnog pučanstva, te je poubijano 150-200 osoba, što djece, žena i muškaraca pravoslavnog vjerozakona. Tom prilikom je pobijena i porodica jedinog Јevrejina u Srebrenici Siona Saina, koga je sa djecom i ostalim članovima porodice sjekirom iskasapio Hrvat Mijo Mijačević, ustaški časnik", iznio je Ivanišević.
Kako je naveo, uskoro je u Srebrenici ostalo svega desetak živih Srba, dok je tokom Drugog svjetskog rata u srebreničkom srezu, prema procjenama, ubijeno najmanje 6.000 mještana srpske nacionalnosti.
"Glavnu vlast su imali muslimani koje u jednom NDH dokumentu ustaška država hvali: `Sve što je sposobno za oružje već je pod oružjem ili kao ustaša, ili kao domobran, ili je kao pripadnik SS-postrojbe`", navodi Ivanišević.
O stradanju Srba, kako je ukazao, svjedoče preostali spomenici po srpskim selima: Obadi 307 pokojnika, Skelani 49, Banjevići 146, Zalazje 96, Јežestica 164, Kravica i okolina 600, Anđići 46 živih zapaljeno...
Među brojnim krvnicima nad srpskim narodom bili su logornik Muhamed Đozić, predsjednik opštine u Bratuncu Јusuf-aga Verlašević i njegov sin Osman, poslanik Ismet Bektašević, ustaše Safet Abdurahmanović, Ibro Pašalić, Hasan Efendić, neki Arpadžić iz poreske uprave, Hakija Siručić, Alija Kulenović, Ibro Bjelajac, Hasan Pitić, Ćamil Ašimović, i hiljade njima sličnih.
"Po imenima učesnika u pokoljima, pljački i progonima vidi se da sve ono što su počeli preci 1914. nastavili su potomci 1941. i 1992. godine. Kako nekada, tako i danas. Srpska groblja puna, a državni zatvori prazni. Ubice Srba, okićene ordenjem podjednako slobodno, kao u Brozovo vreme, i danas šetaju Sarajevom i Zagrebom ili Beogradom i Banjalukom. I tako treći put", zaključio je Ivanišević.