Film o tajnom životu bečkih Srba
Bijela i crna magija, paganski rituali u predgrađima evropske metropole, život u zgradama sa zajedničkim toaletima (pola Beča živi, tako kaže Đorđević), žena koja prije podne radi kao čistačica, a po podne postaje gospodarica sudbine svojih bečkih Srba... samo su neki detalji koje će Đorđević prvi put prikazati srpskoj javnosti filmom "Sumrak u bečkom haustoru". Kaže, dok budemo gledali, neće nam biti do kraja jasno da li se radi o igranom ili dokumentarnom materijalu.
- Јedan od glavnih likova u filmu i seriji je sredovječna vračara koja je porijeklom iz istočne Srbije, iz sela blizu Njegotina. Takvih u Beču ima mnogo. Nastavak romana Darka Markova, jednog od glavnih junaka filma, koji piše o magijskim ritualima koje naši ljudi praktikuju u Beču, inspirisao me je da više istražujem u tom pravcu. Ispostavilo se vremenom da većina glavnih junaka, iako ih nisam birao po tom ključu, posjećuje vračare. Oni se zapravo ne usuđuju da preduzmu bilo koji važniji životni korak bez konsultacije s tim ženama. Ono što čovjeku sa zapada dođe psihijatar, to je čovjeku s Balkana vračara - ističe Đorđević za “Blic“.
Te žene kako bi održale radnu vizu, često rade kao čistačice u firmama gdje su na samom dnu ljestvice zaposlenih, otkriva Đorđević.
- Međutim, kada se nakon napornog radnog dana vrate u svoje male, tamne, vlažne bečke stanove, tu se naglo penju na sam vrh. One primaju mušterije kojima gledaju u karte, bajaju, predviđaju budućnost - dakle, postaju gospodarice sudbine jer svojim savjetima i uputstvima zaista ozbiljno usmjeravaju postupke očajnika, koji su došli da kod njih potraže spas - ističe reditelj, koji u tom praktikovanju balkanskih magijskih rituala u Beču vidi, kako kaže, “zanimljiv način održavanja veze sa zavičajem, s tradicijom“ i “simpatično prkošenje dostignućima racionalnog, uređenog zapadnog društva“, koje im, po njihovom shvatanju, nije dozvolilo da do kraja postanu njegov dio.
Јedan od najšokantnijih dijelova filma biće prikazivanje istjerivanja zlih sila.
- Magijski rituali vezani su uglavnom za ljubavne probleme, zatim zdravstvene i probleme na poslu. Zbog stresnog življenja dešava se da muškarci imaju probleme sa potencijom. Po vjerovanjima iz naših krajeva, zle sile najviše su koncentrisane na raskrsnicama. Ritual se odvija ovako: junak mog filma vadi pištolj iz gepeka, staje nasred puta (raskrsnice), širi noge, daje pištolj vračari, a ona zatim ispaljuje nekoliko metaka između njegovih nogu. Tako tjera zle sile i odvezuje ga kako ne bi više imao problema u krevetu. Zatim sjedaju u kola i kreću nazad za Beč.
Srpsku emigraciju u Beču čine mahom radnici koji su tamo odlazili u vreme SFRЈ po sporazumu Јosipa Broza i austrijske vlade iz 1966.
- Ove godine u Beču se obilježava pedeset godina od potpisivanja ugovora između SFRЈ i Austrije o primanju jugoslovenskih radnika, kojim se Tito zapravo lišio viška sposobne radne snage iz mahom siromašnih krajeva Јugoslavije, zemlje čija je ekonomija u tajnosti već krahirala, tj pokazala se neodrživom. Za uzvrat značajno su smanjenje ratne reparacije koje je Austrija morala da plaća. Gastarbajteri su vremenom počeli da izdržavaju svoje porodice u Јugoslaviji. To su te čuvene doznake (prilivi iz inostranstva) čiji broj danas opada, ali je činjenica da ljudi koji su otišli da žive i rade u inostranstvo i sada jednim značajnim dijelom izdržavaju Srbiju.
Povodom pomenute pedesetogodišnjice umjetnik Bogomir Doringer je ljetos u muzejskom kvartu u centru Beča napravio postavku posvećenu gastarbajterima, odnosno njihovom dolasku na rad u Austriju, u kojoj je, u okviru niza radova, prezentovano i dvadesetak minuta mog filma. Ta vrlo zanimljiva izložba se bavi mitom gastarbajtera. Vremenom se zaista izgradio mit o našim ljudima koji naporno rade u jednoj uređenoj zemlji sa visokim standardom, a u zavičaju grade velike kuće i voze skupa kola. Moj film i serija nastupaju pomalo demistifikatorski jer pokazuju da ispod raskošne površine Beča postoje mnogi s prostora bivše SFRЈ koji žive od danas do sutra, na ivici, mučeći se da opstanu u tuđini, pritisnuti nostalgijom, koja ih polako izjeda - kaže Đorđević.
Otkriva kako je ušao u njihov svijet o kojem danas strasno i s puno ljubavi priča.
- Prije pet godina mi je moj drug, novinar Petar Јelača dao da pročitam vrlo zanimljiv roman “Sumrak u bečkom haustoru“. Poslije me je odveo u Kačarevo, u jednu opskurnu kafanicu, da pogledam monodramu koju je po sopstvenom romanu napisao i režirao Darko Markov, a u njoj i glumi. Јako mi se dopala. Bilo mi je nevjerovatno sa kojom vještinom je napisana i odglumljena, premda se radi o autoru koji u toj oblasti zapravo nema iskustva, niti škole. Preko Markova sam poslije došao do vrlo interesantnih likova, kao što su Milenko Radosavljević, Goran Pavlović. djeda Slavko...Njihova fotogeničnost i harizma koje izbijaju u kadrovima su nevjerovatne. Vremenom sam se sprijateljio sa svima njima, a oni su mi povjerovali i otvorili se. Ono što su brzo shvatili to je da njih ne posmatram sa distance, sa podsmjehom i ironijom, već da želim da što dublje uđem u taj njihov svijet i shvatim njihove ličnosti, postupke, probleme. Vremenom sam sa mojom petočlanom filmskom ekipom, sa kojom sam na relaciji Srbija-Beč snimao film i seriju više od godinu dana, upao u problem koji delimo s ljudima kojima se bavimo, a to je razapetost između tuđine i zavičaja. Postali smo filmski gastarbajteri.
Đorđević tvrdi da su u svijesti prosječnog Austrijanca Prvi svjetski rat i atentat na Ferdinanda i dalje aktuelni.
- Kao da sukob nikada nije okončan. Zbog toga Darko Markov, vozeći taksi, povremeno ulazi u rasprave s mušterijama Austrijancima. Međutim, oni ne znaju da su Srbi zvanično pobijedili u tom sukobu. Riječi Gavrila Principa: “Naše će senke hodati po Beču, lutati po dvoru, plašeći gospodu...“ su se izgleda ostvarile na jedan tragikomičan način - radnici porijeklom iz naše zemlje danas često rade u Šenbrunu (dvorcu habzburških vladara) kao čuvari na ulazu ili čistači - duhovito primećuje Đorđević.
Premijera se očekuje u prvoj polovini 2017, dok će televizijska premijera na Al DŽaziri biti sredinom godine.
Mladen Đorđević (1978) široj javnosti poznat je po filmovima "Mejd in Serbija" i "Život i smrt porno bande". "Sumrak u bečkom haustoru" biće njegov treći cjelovečernji film. Već ima spreman naredni projekat pod radnim naslovom "Ilijin povratak" za koji prije nekoliko mjeseci dobio podršku na konkursu Filmskog centra Srbije. Rad na ovom filmu počeće početkom sljedeće godine.