"Tuzlanska kolona" - Izrežirani zločin i uvod u etničko čišćenje Srba
Masakr vojnika ЈNA u Tuzlanskoj koloni 15. maja 1992. godine bio je medijski spektakl osmišljen i sproveden da se Srbi zaplaše i uvod u najveće etničko čićenje Srba u BiH poslije Drugog svjetskog rata, tvrdi Mrkajić.
Kroz svjedočenja 33 preživjela učesnika i zastrašujuće ispovijesti porodica žrtava, Mrkajić potkrepljuje tvrdnje o "savršenom zločinu" na Brčanskoj malti kao metodi specijalnog rata koji je BiH gurnuo u dugogodišnje krvoproliće - zbog interesa velikih sila i nacionalizma malih naroda.
- U Tuzlanskoj koloni ubijena su 132 vojnika i civila, a Tuzla ćuti i nakon 25 godina brani nalogodavce zločina i skriva još tri masovne grobnice sa 78 tijela - rekao je Mrkajić Srni.
U knjizi su objavljena imena 54 poginula i nestala pripadnika ЈNA za koje postoje podaci, a autor objašnjava da ovaj spisak žrtava nije konačan, jer nije postojala evidencija o dobrovoljcima, civilnim licima i starješinama koji su sa porodicama izbjegli iz Hrvatske i boravili tih dana u kasarni, očekujući da će bezbjedno izaći sa vojskom iz Tuzle.
Autor navodi da je u koloni koja se povlačila iz kasarne "Husinska buna" u Tuzli bilo stotinjak vozila sa 600 vojnika ЈNA, ali i civila, žena i djece, koji su odlučili da sa svojom vojskom napuste ovaj grad.
- Zločin se ponovio po sarajevskom scenariju napada na kolonu ЈNA, nakon Dobrovoljačke ulice, masakr u Skojevskoj ulici - mrtvi, ugljenisani u paklu mržnje i ranjeni, potom trajno obogaljeni - kaže Mrkajić, koji je do rata živio u Tuzli.
On opisuje i noć nakon zločina u kojoj su izgorjeli ostaci ubijenih vojnika dovezeni na tuzlansku deponiju i zatrpani gomilama smeća, a teren poravnat buldožerom.
Na osnovu višegodišnjeg prikupljanja i analize sve dostupne građe o ovom događaju, autor tvrdi da su tijela ubijenih skrivena na najmanje četiri prikrivene lokacije, od kojih je jedna Bolnica za plućne bolesti u tuzlanskom naselju Slavinovići.
- Iz masovne grobnice na groblju Trnovac u Tuzli 1999. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 30 izgorjelih vojnika - podsjeća Mrkajić.
Svjedoci u knjizi do detalja opisuju monstruozno iživljavanje muslimana u Tuzli nad 70 ranjenih u zločinačkom napadu, kao i pljačku novca, zlata, čak i satova od ranjenika.
Objavljena su i svjedočenja o strahotama i iživljavanju nad 29 zarobljenih učesnika "Tuzlanske kolone" u muslimanskim kazamatima, kao i preživljeno poniženje koje je neke, ubrzo nakon oslobađanja, dovelo do samoubistva.
- Niko ne umire dok ga ne zaborave - poručuje recenzent knjige "Tuzlanska kolona" Pero Despotović.
Nažalost, kaže Mrkajić, navodno građanska Tuzla ni poslije 25 godina ne omogućava srpskoj strani da na mjestu stradanja vojnika ЈNA postavi spomen-ploču žrtvama, nego na istom mjestu postavlja ploču koja slavi takozvane "oslobodioce Tuzle".
Zbog toga će ovog 15. maja voštanice i bijele ruže za nevino ubijene u Tuzlanskoj koloni biti položene ispred Spomen-kosturnice na gradskom groblju Pučile u Bijeljini, da zločinci ponovo ne zgaze i ne strpaju u kontejnere ove simbole vjere u vječni život i neprolaznu ljudsku nadu.
Upaliće voštanicu i majka Mara za sina Gorana Јokića, na mjestu gdje je sahranila dvije nagorjele kosti ubijenog djeteta. Nije stigao sa odsluženja vojnog roka majci u Požarnicu kod Tuzle, gdje ga je čekala djevojka i zakazana svadba. Umjesto da dođe kući, izgorio je u paklu "Tuzlanske kolone".
Izvor: SRNA