Zvezda bolja od favorizovane Sparte
Sastav Crvene zvezde je bio ortodoksan, s tim da je, uz debitante Rodića i golmana Borjana, Milić bio taj koji je na boku u 4-2-3-1 sistemu zamijenio suspendovanog Slavoljuba Srnića. Interesantno je da je kapiten bio Mičel Donald, što se može (i mora) tumačiti kao isticanje u gro plan igrača koji se sprema za prodaju.
Početak crveno-bijelih, kažemo crveno-bijelih jer gosti u prvim minutima praktično nisu igrali dok se njihova srednja zona povijala i prečesto pucala pred vertikalnim i veoma direktnim napadima srpskog vicešampiona, bio je zaista silovit. Ovo je čest metod Vladana Milojevića, koji pokušava da utakmicu u uvodnim dijelovima uvede u što jači ritam. Ovo ima striktno fudbalsku, ali i psihološku ulogu, jer je uvijek dobro da protivnika što kasnije „pustite na teren".
Tek u osmom minutu je češki tim u kontinuiranom napadu prešao na polovinu domaćeg sastava, a do tada je u dva, možda i u tri navrata, morao da spašava svoj poprilično ugroženi gol.
I taman kada je djelovao da su se stvari primirile, taman su Česi stali u svoj 4-4-2 poziciono orijentisani blok i zaličili na ozbiljan tim kakav jesu, sa nivoom sve tri vrste kompaktnosti na kojem bi im pozavideo čak i Marselinov Viljareal ili Borusija Menhengladbah iz vremena kada je trener bio Lusijen Favr, primili su gol!
Gelor Kanga je izveo slobodan udarac, inače plod jednog besmislenog prekršaja fudbalera Sparte, a to je uradio prije nego što je iko očekivao. Zapravo, očekivao je Ričmond Boaći, koji je napao prostor na vrijeme, a zatim i loptu, potpuno neometan, poslao u mrežu.
Počelo je dobro...
Sparta je izašla visoko, pokušala je sa više igrača da optereti posljednju defanzivnu liniju Crvene zvezde, ali bi imala veliki problem kada bi izgubila loptu, jer njihov kontrapresing nije uključivao dovoljan broj igrača, a samim tim ni dovoljno slojeva, da povrati loptu ili makar uspori napad srpskog predstavnika. Veoma loša defanzivna tranzicija Sparte donijela je Zvezdi nekoliko veoma opasnih kontranapada i brzih napada.
Međutim, naredna velika prilika Crvene zvezde ponovo je bila na koncu prekida, kada je Kangin centaršut završio na glavu potpuno samog Donalda, koji je šutirao pored stative.
Kontrolisati ritam kojom se lopta, a sa njom i strukture dva tima, pomjera, biti bolji u barem tri od četiri faze igre - to je cilj svakog trenera jer, u najvećem broju slučajeva, donosi traženi rezultat. Crvena zvezda je u ovome u potpunosti uspjela. Svela je Spartu na jedan poluopasan udarac poslije jednog polusmišljenog kornera i jedan, teško ga je nazvati udarcem pa ćemo se zadržati na izrazu „pokušaj", Austrijanca Јanka.
Nastavak je donio bolju Spartu, ali i dalje nedovoljno dobru da konzistentno (ili uopšte) stvara prilike, pa čak ni da natera Zvezdu u nisku zonu.
Neubjedljivost pristupa i učinka koštala je Spartu. Crvena zvezda je, sa nekarakterističnom ležernošću za tim koji predstavlja klub koji toliko dugo nije igrao grupnu fazu evropskih takmičenja, oduzetu loptu na svojoj defanzivnoj trećini veoma brzo prenijela u napadačku trećinu, gdje je Kanga, nakon lijepog prvog dodira, načinio još ljepši drugi dodir i sjajnim udarcem poslao loptu u mrežu gola gostiju.
Ali to nije bilo sve. Brzi napad Zvezde (nakon lopte oduzete u srednjoj trećini terena), sjajnim prodorom uz gol-aut liniju završio je Radonjić, ali se lopta od stative odbila nazad u polje.
Tada je već bilo gotovo. Sparta nije djelovala, zapravo nije bila, tim sposoban da se konačno podigne i makar posljednju šestinu meča odigra u skladu sa nekim objektivno projektovanim kvalitetom koji ima. Crvena zvezda je, nošena publikom i momentumom igre, spojila zavidni nivo borbenosti sa čvrstinom iza lopte.
Meč je, već oko nekog 80. minuta, bio završen. Izuzetno povoljno po beogradski tim...
Izvor: RTS