Dušan Kovačević: Nema Srbija djecu za novi rat
Јedan od najznačajnijih srpskih intelektualaca nema dileme kada je u pitanju podrška pozivu predsjednika Aleksandra Vučića na širok društveni dijalog o Kosovu i Metohiji.
Kaže da je naišao na dobre reakcije na prijedlog da se mirnim putem rješavaju problemi između Srba i Albanaca.
"Taj prijedlog prihvaćen je sa svih strana. Sjećam se da je ta ideja mnogo stara i da je samo u 20. vijeku nekoliko puta pokrenuta. Od nje se odustajalo što zbog ratova, što zbog nesporazuma, što zbog pritisaka stranih sila. Ali ovo danas što se događa jedan je od posljednjih trenutaka da se spor između srpskog i albanskog naroda rješava mirnim putem", uvjeren je Kovačević.
Najcjenjeniji savremeni srpski dramski pisac poziva se na sopstveno diplomatsko iskustvo, iz perioda kada je službovao u Portugaliji kao ambasador nekadašnje Srbije i Crne Gore, i procjenjuje da je Vučićevom pozivu na dijalog "kumovao" i dodatni pritisak međunarodne zajednice.
"Znam šta znači razgovor u četiri oka, diplomatski susret čiji se sadržaj šalje u javnost, ali i kako nastaju povjerljive priče, koje se nikom ne saopštavaju", naveo je Kovačević.
On je, međutim, siguran poslije, kako ističe, 50 godina proživljenih u 20. vijeku da Srbija više nikada ne smije ratovati.
"Srbija je danas bez ekonomske stabilnosti, bez definisanih granica koje se otvaraju na sve strane. Ponovo je pokrenuta priča o granici sa Hrvatskom koja će jednog dana biti jako ozbiljna, jer je tu skoro pa riječ o zamjeni teritorija. Valjalo bi da učinimo sve da nas neko ne isprovocira da uđemo u novi rat i da to bude naša crvena linija u dijalogu o Kosovu unutar našeg društva", istakao je Kovačević.
"Svaki težak i dugotrajan razgovor bolji je od bilo kakvog rata"
Kovačević kaže da ono što ne može nikako da razumije to su ljudi koji danas, iz Beograda, zagovaraju rat.
"Meni se diže kosa na glavi kada čujem ljude koji sjede u Beogradu na nekim foteljama, da pozivaju na odbranu Srbije na svakom koraku. Ti koji to govore danas ne mogu da pretrče 100 metara, moraju da jedu tri puta dnevno i da spavaju dva puta u 24 sata. Ako ih zatekne rat po podne, oni neće moći da učestvuju u njemu, jer tada spavaju. Neće oni da ratuju, već će ratovati naša djeca. Ovi što su najglasniji u pozivanju na odbranu Srbije nikada nisu ratovali, niti će ikada ratovati", ističe Kovačević.
Za njega, spoljna politika Aleksandra Vučića vođena je načelom pragmatičnog kompromisa.
"On je to radio jako dobro kao premijer, a sada i kao predsjednik. On je išao tamo gdje ja nikada ne bih išao. Nikada se ne bih rukovao sa onima sa kojima se on rukuje. Imam pravo da ne pružim ruku ljudima koji imaju krvave ruke. Јa to mogu, jer nisam političar i nisam preuzeo odgovornost da se brinem o narodu. Ko je riješio da se bavi ozbiljno politikom mora da računa na dane kada će ozbiljno da se ponižava zbog dobrobiti svog naroda", rekao je Kovačević.
Dodaje da taj pragmatični kompromis koji Vučić plasira u spoljnoj politici uvijek podrazumijeva razgovor.
"Unutar našeg društvenog dijaloga mi moramo da predložimo rješenja kako bi kompromis između srpske i albanske strane doveo do platforme u kojoj se niko ne bi osjetio kao da je veliki gubitnik. Vjerujem da onaj ko želi da postane veliki dobitnik neće dobiti ništa. Izgubiće sve", ukazuje Kovačević.
Na komentare inicijative srpskog predsjednika iz Albanije, kaže:
"Čitao sam kako iz Albanije poručuju da je budućnost srpske i albanske djece u razgovoru i da više ne bi trebalo da bude rata. Albanski narod ima želju da objedini teritorije na kojima živi, u federaciji ili konfederaciji. Za 20 ili 30 godina Albanci bi mogli da žive na najvećoj teritoriji sa najmnogoljudnijim stanovništvom, ako uzmemo u obzir ostale države na Balkanu. Ako tu priču oko Kosova ne riješimo za pet godina, rješavaćemo je za 10 ili 20 godina sa stalnom latentnom opasnošću da preko noći počne rat. Možemo da zamislimo kako neko ubija cijelu porodicu komšiji, ali je on, recimo, druge vjeroispovjesti. I šta onda? Eto razloga za rat", upozorava Kovačević.
Svaki težak i dugotrajan razgovor bolji je, ponavlja, od bilo kakvog rata.
"Imali smo taj rat u kojem se raspala Јugoslavija. Preko 100.000 stradalih i dva miliona raseljenih ljudi... Pa kome treba ovde još neki rat? Hajde za promjenu da budemo mudri i razgovorom i pregovorima branimo naše interese", kazao je Kovačević.
Podsjeća da su se tačno prije 100 godina srpski vojnici "ukopali" na Solunskom frontu i čekali da naprave proboj prema Srbiji.
"U tom proboju, o kojem je nastao mit da je srpska pješadija trčala brže od francuske konjice, poginulo je 50.000 ljudi. Prvi svjetski rat je bio velika pobjeda Srbije nad Austrougarskom. Tada su okupatori vršili genocid u Srbiji, o čemu znam po svjedočenju moga djede, koji je bio učesnik Cerske bitke. Mog oca su kasnije odveli na Sremski front u Drugom svjetskom ratu. Imao je tek 19 godina i teško je postradao. Ostao je invalid cijelog života. Moja generacija i generacija moje djece su odlazile u podrum za vrijeme bombardovanja 1999. godine. Danas, u geostrateškoj situaciji koju imamo, nama je praktično kaiš oko vrata i samo je pitanje da li će neko da nam izbije stolicu ispod nogu", dodao je Kovačević.
Navodi i da je nad Srbima u 20. vijeku dva puta izvršen težak genocid.
"Niko o tome ne govori, pošto se genocid pravno definiše od 1952. godine. To je logika da se sve što se dogodilo do tada ne računa. Nas sada prozivaju za genocid, poslije trećine stradalog naroda u Prvom svjetskom ratu i skoro milion u Drugom svjetskom ratu", zaključio je Kovačević.
Izvor: RTS (Tanjug)