latinica  ћирилица
26/09/2017 |  18:08 ⇒ 20:23 | Autor: RTRS

Zbog stručne spreme na izmjeni 20 pravilnika o zapošljavanju (VIDEO)

Kada Savjet ministara odluči da kadroviranje sprovede - ne na osnovu stručnosti, već stranačke podobnosti, mijenjaju se i prilagođavaju i zakoni i podzakonski akti. Kako to izgleda u praksi, primjer je Fond za povratak BiH i dvogodišnji vršilac dužnosti direktora, NDP-ov Nebojša Švraka.
Savjet ministara - Foto: RTRS
Savjet ministaraFoto: RTRS

Kada su početkom 2015. godine bh. ministri “krenuli u akciju” ustoličenja svojih stranačkih ili “savezničkih” kolega, u arhiv je potisnuto moralisanje i bajkovito najavljivana “departizacija” institucija BiH.

Ređala su se, naizmjenično, rješenja o razrješenju postojećih i imenovanju novih rukovodećih kadrova. Vršioci dužnosti postajali su neraskidiv dio sarajevskog miljea. Јer za njihovo ustoličenje ne treba konkurs, nije presudno zvanje, ni iskustvom stečeno znanje.

Umjesto validne fakultetske diplome, potrebna je partijska iskaznica i podrška većine u Savjetu ministara. U Sarajevu je uspostavljen v.d. sistem u kojem se našao i Fond za povratak i njegov v.d. direktor, NDP-ov poslanik u neuspjelom pokušaju, Nebojša Švraka.

To što je Švraka profesor fizičke kulture, a podzakonski akti propisuju diplomiranog ekonomistu na čelu Fonda, “djeliocima fotelja” nije smetalo. Ne smeta ni v.d. direktoru, a i kako bi, kada je plata skoro 3.000 maraka.

Na pitanje šta misli o ovome, u telefonskom razgovoru Švraka je rekao da nema komentar.

Istine radi, Švraka nije jedini DIF-ovac u fotelji ekonomiste, ili pravnika, ili inženjera.... Naprotiv, u v.d. sistemu sve ih je više – pa institucije poprimaju obrise olimpijskih borilišta.

Ipak, Švraka trenutno nosi neslavnu titulu "privremene dugovječnosti”. I zajedno sa djeliocima fotelja, šablonski, utire put da od “privremenog” direktora postane “stalni”. Ali, za to je formalno potrebno izmijeniti Pravilnik o sistematizaciji u Fondu i ekonomistu na papiru zamijeniti DIF-ovcem.

Pravilnik je već na čekanju. I ne samo jedan. U Generalnom sekretarijatu Savjeta ministara BiH trenutno se, pored pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta Fonda za povratak BiH, nalazi još 19 Pravilnika drugih institucija BiH, koji će na jednoj od narednih sjednica biti razmatrani i usvajani.

U Agenciji za državnu službu priznaju – u junu 2015. godine od ministara su dobili zadatak da raspišu konkurs za izbor direktora. Dvije godine kasnije zadatak još nisu ispunili.

“Od tada do danas, Agencija je više puta od Fonda zatražila podatke za raspisivanje konkursa. U korenspondenciji Fonda prema Agenciji navodi se da je konačan tekst Prijedloga pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Fonda upućen Savjetu ministara na usvajanje”, navodi Agencija za državnu službu.

Priznaju u Sekretarijatu i da su ministri već izmijenili Pravilnike za sedam bh institucija, ali ne otkrivaju zbog čije “nepodobne” profesije. Ono što otkrivaju su brojna rješenja o razrješenjima i o imenovanjima, javna je tajna. Prvo, ministri bez konkursa imenuju v.d. direktora. Potom mijenjaju pravilnike, i reference stranačkog kandidata “prilagođavaju” uslovima konkursa.

U Centru civilnih inicijativa kažu da riba smrdi od glave.

"Dakle, kad vi politički postavljate direktora ili upravni ili nadzorni odbor, logično je da će onda da će se sličan princip primjenjivati pri daljem zapošljavanju u toj instituciji", kaže Adis Arapović iz CCI.

I dok spirala zapošljavanja povlašćene, stranačke kaste, raste dodatno cijedeći praznu kasu, nevladin sektor upozorava da se pod hitno trebaju inicirati izmjene zakona o ministrarskim imenovanjima.

"Ovim bi se ovo pitanje regulisalo, odnosno kako bi se pripisalo pod kojim tačno uslovima, okolnostima i na koji vremenski period se određena lica mogu imenovati za vršioca dužnosti", ističe Uglješa Vuković iz Transparensi Internešnela.

U bh institucijama nikad više vršilaca dužnosti direktora ili njihovih zamjenika. Najmanje 20 ih je trenutno – simptomatično, ali isto koliko i pravilnika u Sekretarijatu Savjeta ministara koji izmjene čekaju. S pravom se onda postavlja pitanje – čemu konkursi uopšte služe?