Pavić: Mektić predstavlja opasnost za Srbe sa obje strane Drine

Piše: Aleksandar PAVIĆ

Cilj najljućih zagovornika suverene BiH je njena centralizacija, kroz konačnu reviziju Dejtonskog sporazuma koja bi podrazumijevala razvlašćivanje entiteta u korist centralne vlasti, i razvlašćivanje dva naroda u BiH – srpskog i hrvatskog – u korist trećeg, muslimanskog (u sadašnjoj inkarnaciji "bošnjačkog"), koji bi majorizacijom stekao dominantan položaj u državi i vođenju državne politike.

Da bi se razvlastili entiteti, potrebno je ne samo neustavno i protivpravno menjanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, već i demonizacija druga dva naroda koja stoje na putu apsolutne prevlasti već pomenutog trećeg i najbrojnijeg.

Što se tiče srpskog naroda, njegova demonizacija se vrši na tri osnovna načina: 1. neprestanim – inače potpuno lažnim – optužbama za "agresiju" i započinjanje rata u SFRЈ i BiH, 2. optužbama za odgovornost za (nepostojeći) "genocid" u Srebrenici – ali i ne samo Srebrenici, već celoj BiH, 3. optužbama da se preko srpskog naroda širi "maligni uticaj" Rusije na Balkanu, a pogotovo na prostoru bivše SFRЈ.

Znamo da se u većini timskih sportova na kraju sezone dodjeljuju nagrade za "najkorisnijeg igrača". Dragan Mektić, šef (inače nedejtonskog) ministarstva za bezbednost BiH je u relativno kratkom vremenskom periodu uspio da “štriklira“ sve tri gore-navedene kategorije, i tako izbije u sam vrh liste kandidata za najkorisnijeg idiota za stvar unitarne, nedejtonske i, zašto ne reći, antisrpske BiH.

Prvo je u januaru ove godine Mektić poslužio kao korisni idiot u iskonstruisanoj aferi oko organizacije "Srbska čast" i njihovog nepostojećeg učestvovanja u svečanom defileu povodom obilježavanja Dana Republike Srpske 9. januara u Banjaluci.

Dva uticajna medija sa engleskog govornog područja, američki Vašington post i britanski Gardijan, su tim povodom lansirala priču o "ruski obučenim plaćenicima" koji su navodno formirali "paravojnu formaciju" radi podrške "srpskom separatističkom lideru" u BiH, odnosno Miloradu Dodiku.

Njihov izvor je bio članak na sarajevskom portalu Žurnal, pod sugestivnim naslovom: "Uz pomoć ruskih i srbijanskih specijalaca: Milorad Dodik formira paravojne jedinice u Republici Srpskoj!" Legitimitet toj tvrdnji dao je upravo Mektić, koji je za Klix.ba potvrdio da "udruženje Srbska čast radi na formiranju paravojne formacije u Republici Srpskoj", što je takođe prenio i Gardijan.

To Mektiću očigledno nije bilo dovoljno, pa je na konferenciji za medije samo koji dan kasnije ne samo ponovio optužbe, već ih i "ojačao" tvrdnjom da su pripadnici "Srbske časti" ne samo paravojne formacije već i "eskadroni smrti", uz to nekoliko puta ponovivši da ga sve to "podseća na 1991.kada su formirane razne paravojne formacije u BiH".

Drugim rečima, eto, neki zli Srbi opet spremaju "agresiju" na jadnu i čistu BiH, i to ovog puta uz “rusku pomoć“ – jer, prema gore-navedenim optužbama Žurnala, ne samo da "ruski specijalci" pomažu formiranju nekakve “paravojne jedinice", već se njihova obuka vrši upravo u "ruskom humanitarnom centru u Nišu".

Krajem januara je, gostujući na RTRS-u, Mektić, za svaki slučaj, pridodao novu optužbu u tom pravcu, tvrdeći da je određeni broj djece iz Republike Srpske – naravno, zajedno sa djecom iz Srbije – boravio na vojnoj obuci u Rusiji", što nije moglo a da ne upali nove crvene lampice u Vašingtonu, Londonu, Briselu i Berlinu.

Tako se, uz ocrnjivanje Republike Srpske, Mektić pridružio i izuzetno opasnoj globalnoj kampanji raspirivanja antiruske histerije, koja danas predstavlja možda najveću prijetnju za evropski mir, stabilnost i saradnju.

Konačno (bar za sad), Mektić je u intervjuu objavljenom 10. februara za zatrebački Večernji list prvo povukao paralelu između Srebrenice i Holokausta, a zatim izjavio da, s tim u vezi, Srbi moraju da prođu "katarzu". Njegove potonje nemušte demantije je, uz pomoć tonskog zapisa, sa lakoćom pobio novinar koji ga je intervjuisao.

Ovo poslednje je, razumije se, najveći Mektićev faul.

Poistovjetiti narod – koji je ne samo bio žrtva istinskog genocida, već i četiri puta u prošlom vijeku žrtva njemačke agresije (Prvi i Drugi svjetski rat, 1991. i jednostrano priznanje secesije Slovenije i Hrvatske, i 1999. i učestvovanje u NATO agresiji na SRЈ i širenje laži o "genocidu nad kosovskim Albancima" od strane srpskih snaga) – sa tim istim agresorom je jednostavno neoprostivo.

Ili Mektić sebe možda smatra većim autoritetom za to pitanje od direktora centra "Simon Vizental" Efraima Zurofa, koji je jasno rekao da je svako poređenje Srebrenice sa Holokaustom "apsurdno", da je "strašno praviti takva poređenja" i da "ono što se tamo (u Srebrenici) desilo nije opis ili definicija genocida", već “da je odluka da se to nazove genocidom donijeta iz političkih razloga".

U svakom slučaju, Mektić je, u najboljem slučaju, korisni idiot za istinski agresivnu i ratobornu ideju o unitarizovanoj BiH pod bosansko-muslimanskom dominacijom. A u najgorem slučaju – on sve to radi svjesno, ili iz ubjeđenja ili zato što je nečim ucijenjen.

U oba slučaja, on predstavlja opasnost za Srbe sa obje strane Drine, jer ih, kao nominalni Srbin, bukvalno kleveće na način na koji to rade njihovi najljući neprijatelji.

Moglo bi se, za kraj, reći da je, s obzirom da je izborna godina, Mektić izuzetno opasan ne samo za Srpsku i Srbe već i za svoj SDS, koji se, uzgred, nije odmah ogradio od njega, a morao je, ako se ne slaže s njegovim skandaloznim istupom. Јer, pitanje koje će neminovno biti tema predizborne kampanje je – da li to SDS, ako kojim slučajem osvoji vlast, planira da, po Mektićevoj matrici, prizna nepostojeći genocid u Srebrenici, nametne trajnu hipoteku "genocidnosti" Republici Srpskoj, neutralizuje Srbiju kao novog/starog "agresora" (ovog puta uz navodnu pomoć "maligne" Rusije) i na taj način izdejstvuje konačno utapanje Srpske u unitarizovanu BiH?

U tom slučaju, Mektić bi se možda i dalje mogao smatrati korisnim idiotom – ali stranka kojoj pripada svakako ne bi. Ona bi bila svjesni protagonista uništenja srpske državnosti zapadno od, a možda čak i sa obje strane Drine.

Izvor: sveosrpskoj.com