Berlinale - sve više politike, sve manje umjetnosti
Festival je od samog početka, od 1951. godine, imao jasan zadatak: posredovanje i pomirenje - kultura kao neko ko gradi mostove među ljudima.
Stanje u svijetu se 1989. godine radikalno promijenilo, ipak, etiketa je ostala.
Ako se dva druga velika festivala u Kanu i Veneciji mogu bazirati na umjetnički zahtjevnim autorskim filmovima, u Berlinu slogan i dalje glasi: ovdje se stvara politika i pokazuju se društveno relevantni i politički važni filmove.
Gotovo svako izdanje Berlinskog filmskog festivala ima svoju temu. Јednom je to pitanje zaštite životne sredine, drugi put finansijska kriza, prije dvije godine bila je to rasprava o migrantima, a ove godine biće to seksualni skandal oko Harvi Vanštajna i njegove posljedice.
Međutim, Festival godinama "stenje" pod tim teretom značenja. Brojni stručnjaci ga zbog toga odavno kritikuju.
Berlinale, posebno takmičarski dio, prikazuje mnogo filmova koji su u umjetničkom smislu beznačajni i samo prenose političku poruku. Sa umjetničkom kvalitetom filmova iz Kana i Venecije - Berlinski festival ne može se takmičiti.
Kritičari, takođe, kažu da su čak i festivali kao što su Toronto i Sandens, u međuvremenu, došli na nivo Kana i Venecije, prenosi "Dojče vele".
Program Berlinala neminovno vodi ka festivalu bez profila, bez koncepta i izoštrenosti.
Rasprava, koja se vodi godinama, dotiče se osnovne teze koja postoji u svakoj kulturi, a time i u odgovarajućim kulturnim manifestacijama:
Previše poruka, previše moralnog upiranja prstom i previše dobrih namjera štete umjetnosti.
To važi kako za kinematografiju, tako i za literaturu, pozorište, muziku i, uopšte, umjetnost, ističe "Dojče vele".
Izvor: Srna