Kosmet - DŽavrići plaćaju cijenu izolacije
U Brestoviku, udaljenom nekoliko kilometara od Pećke patrijaršije, omeđeni albanskim pridošlicama i starosjediocima muslimanima, preostalo je dvadesetak srpskih porodica s jedanaestoro djece.
Troje mališana od prvog do četvrtog razreda nastavu pohađa u školi u selu, dok oni stariji od petog do osmog i srednjoškolci do škole u Goraždevcu svakodnevno putuju samo u jednom smjeru 16 kilometara.
Izolacija, usamljenost, nemogućnost liječenja i birokratija doprinijeli su da se DŽavrići suoče s teškim životnim problemima.
Dijana, rođena u Velepoji kod Skadra, zbog neposjedovanja zdravstvene knjižice i srpskih ličnih dokumenata, usljed neadekvatnog liječenja u albanskoj bolnici u Peći, ostala je bez bubrega.
- Životom sam platila cijenu želje da zasnujemo porodicu - govori Dijana, prisjećajući se da su joj tokom porođaja u bolnici u Peći otkazali bubrezi.
Hitno su je prebacili u prištinsku bolnicu, gdje joj je poslije tri dana preminula tek rođena djevojčica.
- Željeli smo da Јovan ima brata ili sestru i, uz konsultacije sa ljekarima iz Peći, Dijana je, uprkos početnoj fazi oboljenja bubrega, zatrudnjela zbog čega je mali Aleksandar rodđen s teškim zdravstvenim problemima - kaže za Srnu Draško DŽavrić, Dijanin muž.
Mali Aleksandar, kako su ljekari na Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj u Beogradu konstatovali, mora da se podvrgne fizioterapeutskim svakodnevnim tretmanima i adekvatnom liječenju, koje će sprovoditi specijalista za cerebralne bolesti.
- Držimo se uputstava i mali Aleksandar polako počinje da hoda, ali još ne može da govori, iako sve razumije - priča Draško.
On navodi da su se s njegovom djecom i suprugom "poigrali nazoviljekari", koji su liječili njegovu suprugu tokom druge trudnoće.
- Nadamo se da će nam vlasti u Srbiji izaći u susret i dozvoliti da se vjenčam sa suprugom kako bi dobili srpska dokumenta, jer bez njih ne možemo stići do stručnjaka niti se možemo nadati izlječenju Aleksandrovom - ističe Draško, koji nema novca da plaća ljekarske preglede.
DŽavrići su do prije četiri godine živjeli od svog rada. Imali su tridesetak alpskih koza, tri-četiri krave, te obrađivali po desetak i više hektara njiva.
Zbog bolesti suruge i sina, Draško je bio prinuđen da stočni fond rasproda i ostavi jednu kravu i dvije koze.
- Ne mogu da stignem. Supruga ode na dijalizu, Јovan u školu, a ja ostanem sa Acom, kog ne smijem ostaviti ni minut samog u kući - govori Draško i napominje da bolesni Aleksandar ne smije da jede mahunasto povrće, voće, pšenično brašno i još dvadesetak namirnica.
Mora da mu obezbijedi pelene i hranu, za šta mu mjesečno treba minimum 100 evra, a tu je i liječenje supruge.
Draško ističe da ne traži bilo kakvu pomoć, izuzev papira da suprugu Dijanu i sina Aleksandra odvede na liječenje u Beograd.
Sve drugo će stići i postići, jer je "trpljenjem dovoljno platio cijenu opstanka u svom Brestoviku".