Uvjeća, hercegovačko selo od kamena

Postoje još malobrojna mjesta gdje je vrijeme stalo. Tražeći dobrobiti gradske udobnosti, uglavnom su ih svi napustili, a ako je ko i ostao i on uglavnom gleda da ode. Јer sam život tako traži.

Do sela Uvjeća, negdje na razmeđi Hercegovine i Konavala, i dan danas se jedva stiže terenskim vozilom. Upravo zbog te izolovanosti i ušuškanosti, selo ostade gotovo isto kao prije jednog vijeka. O životu ovdje posvjedočiće još samo osamdesetdvogodišnja Mila Šupljeglav. Ona i njena dva sina ostadoše do danas jedini stanovnici Uvjeće. A i oni, kako kažu, neće još dugo ostati.

- Kad sam se ja ovdje udala 1965. bilo je 89 ljudi u selu. Svaka kuća bila je puna. Zatekla sam tri đevera, dvije zaove. Malo po malo, sve ode svojim putem - priča Mila Šupljeglav.

U domu Šušljeglava uveliko se spremaju za Božić. Usječena su tri badnjaka, a četvrti se, kažu, siječe za Novu godinu. Јer, još ove godine će slaviti ovdje u selu. Doći će, kažu i članovi porodice koji su u gradu. Na taj dan, kuća je puna. Sjeća se Mila i dana kada bi za Božić dolazile i komšije katolici, s one strane brda, iz Konavala. Drugovalo se, slavilo i pjevalo zajedno.

- Sve se s godinama promijenilo. I ljudi, i običaji i navike, i ono što bi trebalo da se mijenja, i ono što ne bi. A životno iskustvo naučilo me je da se do nekih vrijednosti mora držati. Јer ćemo, samo tako,  sačuvati sami sebe - nastavlja besjediti Mila.

Dolazili su ovdje i arheolozi, i novinari, i umjetnici, i arhitekte, pa čak je i Emir Kusturica tu snimao film. Svi sa planovima i idejama, o obnovi, o turizmu, o mnogo čemu. Ali još se nije našao način da se uredi i asvaltira pet kilometara lošeg puta do ovog bezvremenog mjesta. Uvjeća će tako do ljeta, postati još jedno nenastanjeno hercegovačko selo. I još jedna propuštena prilika. Baka Mila će za božićnom trpezom ovdje okuptiti svoje najmilije, i  već naredni Božić proslaviti u novoj, gradskoj kući. Ali sa istim željama i nadama.